Neron: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: an:Nerón |
m Razdvojbe_za_senator |
||
Redak 3:
[[Datoteka:014 Nero.jpg|mini|Neron]]
'''Lucije Domicije Neron''' ([[latinski jezik|lat]]. ''Lucius Domitius Nero''), sin Agripine i Gneja Domicija Ahenobarba, bio je rimski car od [[54]]. do 68. godine. On je također posljednji potomak julijevsko-klaudijevske kuće. Na tron rimskog cara dovela ga je majka Agripina Mlađa nakon što je prethodno otrovala svoga muža, cara [[Klaudije|Klaudija]] (vladao [[41]]. - [[54]].). Neron je nastavio politiku cara [[Tiberije|Tiberija]] (vladao [[14]]. - [[37]].) - vodio je oštru borbu protiv rimske aristokracije ([[Rimski senat|senator]]skog staleža), a koja se protivila sužavanju prava [[rimski Senat|Senat]]a i jačanju carske vlasti. U početku je vladao umjereno zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika Seneke i pretorijanskog preferkta Bura i supruge Oktavije. Međutim uskoro se ispostavilo da je Neron svirep vlastodržac. U skladu s tim pogubio je mnoge ugledne Rimljanje i konfiscirao njihovu imovinu. Godine [[55]]. dao je otrovati svoga brata Britanika. To je bio samo uvod u njegove zločine. Četiri godine kasnije ([[59]].) otišao je tako daleko da je ubio čak i vlastitu majku (59. godine). Godine [[62]]. ubio je Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju konkubinu Popeju Sabinu koju je također nekoliko godina kasnije ubio.
Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je ponoviti djelo [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu [[Crno more|Crnog mora]] i Etiopiju. Mnogo novca Neron je trošio na [[kazalište]], [[cirkus]]ke igre i raskošan život. Uobražavao je kako je velik umjetnik te se često pojavljivao u kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u utrci dvokolica. Zbog opterećivanja državne blagajne, koje se posebice osjetilo u provincijama kroz nove poreze, za njegove vladavine izbili su ustanci u Britaniji, Španjolskoj, Galiji i [[židovski ustanak|Judeji]]. Godine [[64]]. nakon velikog požara u Rimu nezadovoljstvo je zahvatilo i Rim jer glasine su za požar krivile Nerona. Poslije paleža Rima Neron je započeo sa sustavnim progonima kršćana jer je njih smatrao krivima za paljevinu Rima. U tim progonima stradali su Isusovi apostoli, Petar i Pavao. Sljedeće godine smaknuo je mnogo protivnika, ali i nevinih osoba, nakon otkrivanja urote za njegovo svrgavanje. [[Seneka]], koji se već prije povukao s dvora bio je prisiljen počiniti samoubojstvo [[65]]. godine. Između [[66]]. i [[67]]. godine posjetio je [[Povijest stare Grčke|Grčku]] gdje je i sam sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima izbija pobuna u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt, te je car u 31-oj godini života počinio [[samoubojstvo]], ali neki smatraju da je ubijen.
| |||