Robert Frangeš Mihanović: razlika između inačica

Frangeš-Mihanović, Robert, hrv. kipar (Srijemska Mitrovica, 2.X.1872. - Zagreb, 12.I.1940.).

Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1889., školovanje nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889-94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894/95. Usavršavao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik Na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895-1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji. Jedan je od pokretača i organizatora lik. života u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. st. Sudjelovao je u osnutko Društva hrvatskih umjetnika (1897.), udruženja Lada (1904.) i Umjetničke akademije (1907.), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član JAZU, Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Uz R. Valdeca utemeljitelj modernog hrv. kiparstva.

Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (''Bik Herkul'' , 1899. i ''Puran'' , 1904.; ''Vinogradari'', 1900. i ''Kopač'', 1906.) označili su početak hrv. medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (''Stidljivost'', 1902.; ''Bijeg u Egipat'', 1906., ''Otmica Europe'', 1907.), portrete (''V. Lisinski'', 1895.), poprsja (''Antum Mihanović'', 1908., Klanjec; ''Antun i Stjepan Radić'', 1936., Trebarjevo). Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije - ''Umirućeg ratnika'', koji je uz kompoziciju ''Filozofija'' iz 1897. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ul. 10 u Zagrebu) najraniji prijmer impresionizma u hrv. kiparstvu. Najmonumentalnije je Frangešovo djelo konjanički spomenik ''Kralj Tomislav'' 1928-38. (postavljen 1947. u Zagrebu). Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (''Spomenik smrti'' na grobnici obitelji Leitner, 1906.) i Mirogoju (''Radnik'' na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio arhit. figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama (reljefi ''Filozofija, Teologija, Medicina i Frustracija'', 1912., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Marulićev trg; ''Rad'' i ''Zdravlje'', 1927. na zgradi u Mihanovićevoj ul. 3). U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrv. kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umj. obrtom.