Razlika između inačica stranice »Humanističke znanosti«

bez sažetka
(Nova stranica: '''Humanističke znanosti''' su znanstvene discipline koje proučavaju postojanost i bit čovjeka, tj. iskustvo bivanja čovjekom, koristeći se analitičkim ,kritičkim i spekulativn…)
 
'''Humanističke znanosti''' su znanstvene discipline koje proučavaju postojanost i bit čovjeka, tj. iskustvo bivanja čovjekom, koristeći se analitičkim ,kritičkim i spekulativnim(misaonim) metodama istaknutim u većini empirijskih pristupa prirodnih i društvenih znanosti.Latinska riječ ''humanus'' znači ''ljudski, uljudan.'' Od te riječi potječe riječ [[humanizam]] koja ima više značenja. [[Spoznajna teorija]] humanizmom označava naglašavanje ljudskih temelja svake spoznaje. Izvori tog značenja vidljivi su već kod [[Protagora|Protagore]] (''„Čovjek je mjera svih stvari“'' ). Spoznaja proizlazi iz čovjeka i vrijedi samo za njega. U [[etika|etici]] riječ humanizam predstavlja učenje da se svi društveni odnosi moraju zasnivati na uvažavanju i toleriranju ljudske prirode kao specifične vrijednosti u svakom čovjeku pojedincu. Etički humanizam je svjesna afirmacija čovjeka, koja isključuje sve što čovjeka otuđuje od njega samoga time što ga želi podrediti nadljudskim silama i načelima ili ga iskorištava neljudskim postupcima.
U povijesnom smislu, '''humanitas''' (''čovječanstvo, čovječnost, humanitet'') je osjećanje jedinstva ljudskog roda s ciljem da među ljudima zavladaju što uspravniji i snošljiviji odnosi. U kulturnoj povijesti [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] humanizam je razdoblje obilježeno nastojanjem da se upozna i objasni [[klasična rimska]] i [[grčka]] (humana) [[književnost]]. Primjeri disciplina povezanih s humanističkim znanostima su [[antički i moderni jezici]], [[književnost]], [[povijest]], [[filozofija]], [[religija]], [[vizualne i izvođačke umjetnosti]](uključujući glazbu). Dodatne discipline koje su ponekad uključene u humanističke znanosti su [[antropologija]], '''nauke o prostoru, komunikaciji i kulturi''', iako su često smatrane društvenim znanostima. Ljudi koji se bave humanističkim znanostima nazivaju se [[humanisti]]. Međutim, taj termin također opisuje filozofsko stajalište humanizma, što neki antihumanisti negiraju i odbijaju. Humanisti su pripadali posebnoj društvenoj kategoriji. Izdvojilo ih je bavljenje antičkom kulturom i zajednički interes za proučavanje. Ideal im je svestrani čovjek([[l'uomo universale]]) koji je razvio sve svoje umne sposobnosti i postao slobodan duh. Humanistička područja su nauka o klasici, povijest, jezici, pravo, književnost, umjetnosti izvedbe (glazba, kazalište(gluma), ples), filozofija, religija, vizualna umjetnost (povijest vizualne umjetnosti, vrste medija, slikanje), povijest humanističkih znanosti, suvremene humanističke znanosti(humanističke znanosti u SAD-u, digitalno doba, opravdavanje postojanja humanističkih znanosti, građanstvo, razmišljanje o sebi i humanističke znanosti, istina, značenje i humanističke znanosti, zadovoljstvo potraga za znanjem i humanistička učenost, romantizacija, odbijanje humanističkih znanosti.)
 
 
== Nauka o klasici ==
 
[[Nauka o klasici]] , u zapadnoj teoretskoj tradiciji, odnosi se na klasičnu antiku, na [[antička Grčka|antičku Grčku]] i [[Rim]] i njihove kulture. Klasične nauke su prvobitno smatrane jednim od temelja humanističkih znanosti, ali važnost im je potisnuta tijekom 20. stoljeća. Unatoč tomu, utjecaj ideja tih nauka na humanističke znanosti,poput filozofije i književnosti, ostaje jak. Općenito govoreći, '''„klasika“''' su osnovne pisane baštine starih, velikih kultura. (U ostalim velikim naučavanjima „klasika“ bi se na primjer odnosila na Vedu i Upanišade u Indiji, ep o Gilgamešu iz Mezopotamije, kao i Egipatska knjiga mrtvih.)
[[20.stoljeće|20.stoljeća]]. Unatoč tomu, utjecaj ideja tih nauka na humanističke znanosti,poput filozofije i književnosti, ostaje jak. Općenito govoreći, '''„klasika“''' su osnovne pisane baštine starih, velikih kultura. (U ostalim velikim naučavanjima „klasika“ bi se na primjer odnosila na Vedu i Upanišade u Indiji, ep o Gilgamešu iz Mezopotamije, kao i Egipatska knjiga mrtvih.)
 
 
== Religija ==
 
Mnogi povjesničari smatraju da ''religioznost'' potječe iz [[neolitik|neolitika]]. Mnoge religije iz tog perioda govore o ''Majci Božjoj'' i ''Nebeskom Ocu'' te obožavanju ''Sunca'' i ''Mjeseca'' kao božanstava. Nove filozofije pojavile su se i na istoku i na zapadu, pogotovo u 6. stoljeću prije Krista. S vremenom su se u svijetu razvile raznolike religije – od kojih su [[hinduizam]] i [[budizam]] u Indiji i [[zoroastrizam]] u Perziji neke od najranijih velikih vjera. Na istoku, tri škole mišljenja dominirale su kineskim mišljenjem (razmišljanjem) sve do današnjice. To su [[taoizam]], [[legalizam]] i [[konfucionizam]]. Konfucionizam, koji je uzeo primat, se ne oslanja na moć zakona, već na snagu i primjer tradicije za političku moralnost. Na zapadu, grčka filozofska tradicija, predstavljena djelima [[Platon|Platona]] i [[Aristotel|Aristotela]], proširena je diljem Europe i Bliskog Istoka osvajanjima [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] u [[4.stoljeće pr. Kr |4. stoljeću pr.Kr]]. Abrahamske religije su religije izvedene iz zajedničke drevne semitske tradicije koju su njeni slijedbenici povezali s Abrahamom (oko [[1900. pr.Kr]]), patrijarhom čiji je život prepričan u Hebrejskoj [[Biblija|Bibliji]]/Starom Zavjetu, prikazanim u [[Kuran|Kuranu]] kao prorokom, kao i u Knjizi Postanka 20:7. To čini veliku grupu povezanih uglavnom monoteističkih religija, koje općenito uključuju [[Judaizam]], [[Kršćanstvo]] i [[Islam]] i broji oko polovice vjerskih slijedbenika u svijetu.
 
 
== Humanističke znanosti danas==
 
Mnogi američki koledži i sveučilišta vjeruju u pojam širokog obrazovanja u slobodnim umjetnostima, koji zahtjeva da svi studenti proučavaju humanističke znanosti kao dodatak njihovim specifičnim predmetima studiranja. U istaknute zagovarače slobodnih umjetnosti u SAD-u ubrajaju se '''Mortimer J. Adler i E.D. Hirsch.'''[[1980.ggod.]]. Rockefellerova komisija o humanističkim znanostima opisala je humanističke znanosti u svojem izvješću; „Humanističke''Humanističke znansti u životu Amerike“Amerike'': Kroz humanističke znanosti razmišljamo o temeljnom pitanju: „što znači biti čovjek?“ Humanističke znanosti nude smjernice, ali nikad potpun odgovor. One otkrivaju kako su ljudi pokušali naći moralni, duhovni i intelektualni smisao svijeta u kojem s iracionalnost, tuga, samoća i smrt jednako upadljivi kao i rođenje, prijateljstvo, nada i razum. Kritiku programa diplome tradicionalnih humanističkih znanosti/slobodnih umjetnosti izrazili su mnogi koji smatraju da su humanističke znanosti skupe i relativno „beskorisne“ na današnjem američkom tržištu poslova, gdje se u većini područja traži nekoliko godina specijaliziranog studija. To je u izravnoj suprotnosti s ranim 20. stoljećem kada je otprilike 3-6% šire javnosti imalo sveučilišnu diplomu, a imati diplomu je značilo imati direktan put profesionalnom životu.
 
 
== Građanstvo, razmišljanje o sebi i humanističke znanosti ==
 
Opisi humanističke znanosti kao znanosti koja razmišlja o sebi – razmišljanje o sebi kao znanost koja pomaže razviti osobnu svijest ili aktivni smisao za građansku dužnost – ključni su u opravdanju humanističkih znanosti od kraja [[19.st.]] Učenjaci humanističkih znanosti u njemačkoj sveučilišnoj tradiciji sredine 20.st., uključujući '''Wilhelma Diltheya i Hans-Georga Gadamera''', fokusirali su se na pokušaj humanističkih znanosti da se razlikuju od prirodnih znanosti i potrebu ljudskog roda da shvati vlastita iskustva. Takvo razmišljanje povezalo je istomislioce sličnih kulturnih pozadina i ponudilo smisao kulturnog kontinuiteta s filozofskom poviješću. Učenjaci su u [[20.st.]] i ranom [[21.st.]] proširili tu ''narativnu imaginaciju'' do sposobnosti shvaćanja proživljenih iskustava izvan nečijeg društvenog i kulturnog konteksta.
 
 
 
Prešutne u mnogim od ovih argumenata koji podržavaju humanističke znanosti su odlike argumenata protiv javne podrške humanističkim znanostima. Joseph Carroll dokazuje da živimo u doba promjene svijeta, svijeta u kojem se kulturni kapital mijenja ''znanstvenom pismenošću'' i u kojem je romantičarsko poimanje učenih u renesansnim humanističkim znanostima zastarjelo. Takvi argumenti privlače osudama i brigama oko neophodne korisnosti humanističkih znanosti, pogotovo u vremena kada je učenima u književnosti, povijesti i umjetnosti od velike važnosti da se uključe u zajedničkei rad s ''praktičnim'' znanstvenicima ili da samo nađu neke inteligentne koristi od pronalazaka empirijske znanosti. Ideja da u današnje vrijeme, sa svojim fokusom na ideale efikasnosti i praktične koristi, učeni u humanističkim znanostima postaju zastarjeli, najsnažnije je opisana u opasci '''Marvina Minskyja''': „''Dajte mi sav taj novac koji bacamo na humanističke znanosti i umjetnost i napravit ću vam boljeg učenika''.“ Minskyjeva vjera u nadmoć tehničkog znanja i spuštanje učenih u humanističkim znanostima današnjice na razinu relikata iz prošlosti poduprta novcem poreznih obveznika romantičara koji se rado prisjećaju dana Zakona o vojnicima ponavlja argumente koje su dali učenjaci i ''kulturni komentatori'' koji sebe nazivaju '''post-humanistima''' ili '''transhumanistima'''. Ideja je da trenutni trendovi u znanstvenom shvaćanju ljudskog bića dovodu u pitanje. Primjeri tih trendova su dokazi kognitivnih znanstvenika da je um samo uređaj za računanje, genetičara koji tvrde da su ljudska bića ništa više od prolazne ljuske koju koriste samorazmnožavajući geni, ili bioinžinjera koji tvrde da bi jednog dana bilo, ne samo moguće, već i poželjno stvarati ljudsko-životinjske hibride. Više nego bavljenjem staromodnim humanističkim znanostima, transhumanisti su zabrinuti iskušavanjem i mijenjanjem granica naših mentalnih i fizičkih kapaciteta na područjima kao što su kognitivna znanost i bioinžinjering kako bi prešli u osnovi tjelesna ograničenja koja su vezivala čovječanstvo. Unatoč kritikama učenja humanističkih znanosti kao zastarjelih, mnoga od najutjecajnijih post-humanističkih djela su duboko vezana uz film i književnu kritiku, povijest i kulturne studije, što se i vidi iz pisanja '''Donne Harraway i N. Katherine Hayles.'''
 
 
== Izvori ==
8

uređivanja