Barokna arhitektura: razlika između inačica

[[Arhitektura]] u [[Barokbarok]]u je krajnje dinamizirana. Pročelja su uznemirena i bogata [[nišastup]]maovima, [[stupluk]]ovima, [[volutaniša]]ma, a[[voluta]]ma. prepoznatljiviPrepoznatljivi elementi su oval ([[elipsa]]), [[konkavno]]st –i [[konveksno]]st (udubljeno, ispupčeno) ite opća razigranost zidnih masa i prostora.

[[Trg]]oviU baroknom urbanizmu su glavni element baroknog urbanizmatrgovi, uglavnom su zatvoreni, eliptičnog tlocrta, dinamiziranog prostora, organizirani pomoću vertikalnih akcenata: (stupovi, [[obelisk]]obelisci, [[Fontana|fontane]] –. Najpoznatiji jebarokni svakakotrgj je ''[[Trg Sv. Petra u Rimu]], arhitekta [[Gianlorenzo Bernini|Gianlorenza Berninija]]ja, iz [[1657.]] ggodine.

Predstavnici Baroknebarokne arhitekture su:

* '''Italija''': [[Gianlorenzo Bernini]], [[Francesco Borromini]], [[Vignola]], [[C.Carlo Maderno]], [[G.Giacomo della Porta]], [[Domenico Fontana]].

* '''Francuska''': [[Claude Perrault]], [[Jules HadouinHardouin-Mansart]], [[Louis Le Vau]], [[Charles Le Brun]], [[Alexandre LaLe Nôtre]].

* '''Njemačka''' i '''Austrija''': [[J.Johann B.Bernhard Fischer von Erlach]], [[D.Johann Lukas von Hildebrandt]], [[Daniel Pöppelmann]], [[Balthasar Neumann]], [[Y.Jakob PrendtauerPrandtauer]].

* '''Španjolska''': [[JusepeJosé Churriguera]].

Duh Barokabaroka najbolje predstavlja njegov urbanizam i arhitektura, a objekt koji ujedinjuje ove dvije umjetnosti jest [[dvorac]]. U Barokubaroku dvorac postaje pravi mali grad,. Najznačajniji je primjer ''[[Versailles]]'', arhitekata Louisa ([[Le Vau]],Vaua J.i Julesa [[Hardouin-Mansart]]Mansarta, iuz koji je Le Notreov vrt. André [[Le Notre]] kojibio je radiopoznat [[vrt]]ove)kao pejzažni arhitekt u [[Francuska|Francuskoj]] ([[1642.]]-[[1686.]]). [[Simetrija|Simetrična]] arhitektura trokrilnog dvorca s glavnom zgradom i dvama bočnim krilima pod pravim kutom koji (poput slova U) zadiru u prostor perivoja kroz prostrane geometrijski organizirane parkove i bazene. Parkovi su geometrizirani i u tlocrtu i u obliku (tzv. [[francuski perivoj]], za razliku od engleskog koji je organski i prirodan), prateći i varirajući oblike arhitekture dvorca,. čakČak se i avenija koja se pruža prema ulazu u palaču nastavlja u park naglašavajući neprekinuto kretanje.

Takva je i crkva ''San Carlo alle quattro fontane'' ([[1635.]] g.) u [[Rim]]u, koju je uradiosagradio [[Francesco Boromini]]. Ovalnog je, nesimetričnog, tlocrta (iskasetiranost zida nišama), a oval se pojavljuje i na fasadi (duboke niše, izbačeni stupovi i izbočenja) i na kupoli. InsistiraInzistira se na raščlanjivanju, slojevitosti i plastičnosti unutar okvira osnovnog ritma ovala. Sve u svemu, u njoj je ostvaren jak sukob volumena i prostora.

Primjer dinamične, ali skladne arhitekture je crkva ''VerzehnheilingenVierzehnheilingen'' (Četrnaest svetaca) [[Balthasar Neumann|B. Neumanna]] u [[Njemačka|Njemačkoj]], ([[1743.]]-72. g.) Tu se longitudinalnost i latinski križ dobivaju upisivanjem nekoliko ovala koji se nadalje varirajuponavljaju na svim dijelovima arhitekture. Osim glavnog [[oltar]]a javlja se i centralni, a dinamizam je postignut i u prožimanju arhitekture, slikarstva i kiparstva u jedinstvu bijelabijele, skladnaskladne štuko dekoracije ispunjene iluzionističkim slikama. TakoU tom je prostoru dostignut ideal barokne umjetnosti –jedinstvo– jedinstvo sila i pokreta (bogatstvo i raskoš ukrasa) kakvo vlada u prirodi i svemiru.

Često su se [[Arhitektura Gotikegotike|gotičke]] i [[RenesansaArhitektura renesanse|renesansne]] crkve barokizirale pregradnjama svodova, pročelja i dodavanjem lukovičastih kapa na zvonicima, a u unutrašnjosti se postavljaju mramorni barokni oltar, propovjedaonice i dr. Raskošni se barokni duh pokazuje u bogato urešenoj unutrašnjosti graševinegrađevine na zidnim slikama, reljefnim štuko ukrasima, punoj plastici, skupocjenom pokućstvu i ukrasnim detaljima te predmetima crkvene liturgije ([[ciborij]], [[kalež]], [[pokaznica]], [[antependij]] i dr.).