'''Konstantin VII. Porfirogenet''' ([[905]] - [[9. studenog]] [[959]]) je bio [[Bizant|bizantski]] car i pisac ([[945]]-[[959]]).
Konstantin VII. rođen je 905. Njegov otac je bio car [[Leon VI. Mudri|Leon (Lav) VI Mudri]] ([[886]]-[[912]]), a majka [[Zoja]]. Konstantin je okrunjen [[911]]. za suvladara, ali poslije smrti oca nije postao carem [[BizantaBizant]]a. U periodu između 912-945. Konstantin je bio žrtva različitih dvorskih spletki i odvojen od prijestolja. Konstantin se [[919]]. oženio Jelenom, kćeri Romana LakapinaLakapena koji je pokušavao sebi i svojim sinovima osigurati novu dinastiju na bizantskombizantsko carskomcarsko prijestoljuprijestolje. Konstantin se uspio 945. osloboditi Romanovih nasljednika i preuzeti carsko mjesto.
Konstantin VII. PorfirogenitPorfirogenet (945-959) nije ostao upamćen po svojoj političkoj djelatnosti kao državnik među brojnim istaknutim carevima u [[Bizant]]u. Naslijedio ga je sin [[Roman II.]]. (959-[[963]]). Poznatiji je kao pisac djela kojima je ostavio u nasljeđe značajne povijesne izvore. Iako je bio prvi nasljednik u [[Bizant]]u od rane mladosti radije se bavio [[kultura|kulturom]] i [[umjetnost|umjetnošću]], a zanemarujući uobičajene dvorske intrige među svojom rodbinom. Konstantina VII. [[povijest]] pamti po znanstvenoj i kulturnoj aktivnosti gdje je ostavio zapažene rezultate. Potisnut od državničke politike, Konstantin je svoje zanimanje posvetio [[znanost]]i i [[umjetnost]]i. U mladosti je stekao najbolje obrazovanje koje se moglo steći u Carigradu, a kasnije je oko sebe okupio učene ljude sa kojima je pisao djela enciklopedijskog karaktera po kojima se najbolje prepoznaje.
Najznačajnija djela za povijest jugoistočne Europe su:
