Oprašivanje: razlika između inačica

Pojedine [[biljka|biljke]] u svojoj su [[evolucija (biologija)|evoluciji]] razvile sposobnost samooprašivanja. Podudarnost u položaju [[antera]] i njuški [[tučak|tučka]] istoga [[cvijet]]a koja omogućuje samooprašivanje i samooplodnju. Kod samooprašivanja [[pelud]] s jednog [[cvijet]]a prelazi na stigmu tučka istog [[cvijet]]a. Samooplodne biljke koje se oprašuju pomoću vjetra nazivamo [[anemofilne biljke]]. One su evolucijom razvile takvu mogućnost oprašivanja, imaju sitnu (30-35 µm) i vrlo laganu pelud tako da je vjetar raznosi i do nekoliko kilometara uokolo. Pojedine su vrste razvile i dodatne oblike poput nekih vrsti [[Borovi|bor]]a i imaju dodatne "mjehuriće za let". [[Anemofilne biljke]] zbog svog vrlo nesigurnog načina razmnoževanja moraju proizvoditi veće količine [[pelud]]i od [[entomofilne biljke|entomofilnih biljaka]].