Sofisti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Razdvojba_za_Atena
u.
Redak 1:
{{stilska dorada}}
U '''klasično doba''' [[Stara Grčka|Grčkegrčke]] [[kultura|kulture]] (5-4 st. prije Krista), '''Sofisti''' su bili grčki [[filozof]]i, pučki tumači i učitelji koji u središte svog proučavanja stavljaju čovjeka i [[antropologija|antropološke]] filozofske probleme.
 
== Povijest škole ==
 
Javljaju se u V. stoljeću, osobito u [[Atena (polis)|Ateni]], kad atenska [[Robovlasništvo|robovlasnička]] [[demokracija]] dostiže svoj vrhunac.
 
Veoma obrazovani, dobri govornici, sofisti izlaze uz zatvorenih škola na trgove i u javnost. Ne zastupajući jedinstven filozofski nazor, istražuju na različite načine unutrašnjeduhovne djelatnostičovjekove čovjekadjelatnosti, njegovo mišljenje i htijenje. Bave se problemima [[Psihologija|psihologije]], spoznajne teorije, [[Etika|etike]], [[Politika|politike]], retorike, dijalektike, [[Lingvistika|lingvistike]], [[Religija|religije]] i [[Ekonomija|ekonomije]], ostavljajući uglavnom po strani do tada vladajući interes za proučavanje [[Priroda|prirode]].
 
Najčešće zauzimaju kritički i [[skepticizam|skeptički]] stav prema tradicionalnim oblicima života i mišljenja te postavljajuproblematiziraju relativistički gnoseološkignoseološke i etičkietičke problempojmove istinitog, općevažnog i ispravnog.
 
Sofisti se međusobno razlikuju kako po znanju, izvornosti misli i istraživačkom duhu tako i po svojim moralnim i općeljudskim kvalitetama. Stariji sofisti u stvari su nosiocinositelji toga novog duha u grčkoj filozofiji, mlađi su uglavnom nastavljači, a često samo prazni retori koji su za novac prodavali znanje o tome kako se svaka stvar može braniti i napadati, potvrđivati i negirati.
 
== Značajni sofisti ==
 
Duhovni vođa sofistike i najoriginalniji mislilac njene starije faze jest [[Protagora]] iz Abdere. Njegova je glavna zasluga što je čovjeka stavio u središte filozofskog istraživanja i svojom poznatom izrekom "''Čovjek je mjerilo svih stvari''" odredio osnovni stav sofista uopće.
 
'''Ostali su znatnijiznačajniji sofisti:'''
 
[[Gorgija]] iz Leonta; najveći retor među sofistima. Zastupao je neku vrstu spoznajno-teoretskog [[nihilizmnihilizam|nihilizma]]a svojim stavom :"''Ništa ne postoji, a kad bi postojalo ne bi se dalo spoznati; konačno, i kad bi se spoznalo, ne bi se dalo priopćiti''".
 
[[Prodik]] iz Keja; Bavi se jezičnim problemima (sinonimika), a u etičkim nazorima ističe načelo rada (etika volje).
Line 27 ⟶ 30:
[[Trazimah|Trazimah]] iz Halkedona; U svom etičko-političkom učenju zastupa mišljenje da je pravednost korist jačega.
 
[[Alkidamant]] iz Eleje; UstrajeUstaje protiv ropstva ("''Nikoga priroda nije učinila robom").
''
[[Likofron]]; Teoretičar države koji anticipira moderne teorije ugovora.
 
Značenje sofistike u razvoju filozofije misli različito se ocjenjivalo. Sofističkom se [[relativizmrelativizam|relativizmu]]u prvi radikalno suprostaviosuprotstavio [[Sokrat]]. [[Platon]] i [[Aristotel]] zauzeli su također negativan stav prema sofistima. Njihovo se mišljenje uglavnom zadržalo sve do romantizma, od kada se pozitivno valorizira djelatnost sofista.
 
Sofisti su svojim skepticizmom omogućili pojavu novijih strujanja u filozofiji i etici, razvili kritičko-ispitivački i znanstveni duh. Njihova djelatnost ima prvorazredno značenje za razvitak ant.antičke demokracije i polit.političke teorije uopće. Upravo su sofisti, za razliku od shvaćanja raznih mudraca Orijenta, prvi koji su društvene zakone smatrali ljudskim tvorevinamadjelom, poduzeli njihovo najsvestranije ispitivanje prema mjeri samog čovjeka i razvili svijest o potrebi da svi ljudi politički djeluju.
 
[[Kategorija:Sofisti| ]]