Dačani: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 16:
Indoeuropljani, kojima svi Tračani pripadaju zajedno s Ilirima, migriraju sa stepa sjeverno od Crnog mora i zauzimaju cijelo područje Europe. Pridošlice asimiliraj u prastanovnike i nameću indoeuropski jezik. Nakon procesa separacije i individualizacije nastaju novi narodi kao što su Heleni (Grci), [[Italici]], [[Kelti]], [[Germani]], [[Iliri]] i razne [[Slaveni|slavenske]] grupe. Dačani su također jedan takav narod koji se kompletno individualizirao u Karpatsko-Dunavskom teritoriju početkom [[Željezno doba|Željeznog doba]], to jest u 9. stoljeću prije Krista .
Dačani se najčešće smatraju sjevernom granom Tračana. Ova činjenica temelji se na nekoliko starogrčkih tekstova. Kada su drevni Grci koji su svoje sjeverne susjede zvali Tračanima, sreli Gete, ustanovili su da su u pitanju jezika i običaja srodni Tračanima, zapisali su ih kao tračansko pleme. O jeziku Tračana i Dačana zna se malo. Što se tiče lokacije Tračana oni su nastanjivali područje između rijeke [[Vardar]], [[Stara planina|Stare planine]], i [[Egejsko more|Egejskog]], [[Mramorno more|Mramornog]] i Crnog mora. Jezici im vjerojatno nisu bili isti, tek srodni, što su bili i po običajima. Ovakav slučaj ne bi dio rijedak, u stvari veoma je čest, a uzrok mu leži u migracijama i kontaktima s drugim jezičnim i kulturnim zajednicama.
Veoma važne podatke o Getima nalazimo kod [[Herodot]]a. Oni se spominju prilikom pohoda
Skiti su bili prvi ljudi s kojima Dačani uspostavljaju kontakt i koji su imali značajan utjecaj na njih. Poslije njih oni dolaze i u kontakt s Grcima. U 7. stoljeću prije Krista [[Grci]] s obala Male Azije i Grčke počinju migracije. Oni na obalama Crnog mora uspostavljaju mnoge gradove. Na obalama Crnog mora nikli su [[Olbia]], na ušću [[Južni Bug|Južnog Buga]]
Godine 335. prije Krista getima na vrata kuca velika nevolja. Te godine [[Aleksandar Veliki]] poduzima pohod protiv Geta sjeverno od Dunava. Načuvši da se Tračani spremaju na pobunu Aleksandar prelazi Dunav u izdubljenim domorodačkim čamcima što ih je pronašao u velikom broju. Na lijevoj obali Dunava on nailazi na veliko polje pšenice. Geti su podigli vojsku od 4,000 konjanika i 10,000 pješaka. Geti ipak ne dočekaše Aleksandrovu vojsku, pobjegoše u svoje gradove, udaljene od Dunava kojih šest kilometara. Na koncu pokupiše žene i djecu te napuste grad. Aleksandar ga uništi i vrati se preko Dunava.
Nakon Aleksandrove smrti kralj Trakije postao je Aleksandrov general [[Lisimah]], i Geti dobivaju svog kralja, Dromihetesa. Lisimah poželi da proširi granice preko lijeve obale Dunava što dovede do konflikta s Getima i Dromihetesom. U isto vrijeme i Dromihetes poželi povratiti zemlju izgubljenu u borbi koju je Lisimah osvojio. Došlo je do više okršaja, od kojih je Dromihetes sve dobio. U jednoj od bitaka, oko [[300. p. n. e.|300. prije Krista]], zarobljen je Lisimahov sin [[Agatocles]]. On prema njemu postupa veoma lijepo i na kraju ga šalje ocu s darovima. Ovim činom nada se zadobiti prije spomenuto područje, koje unatoč pobjedama nije povratio. Ovo ipak ne djeluje na Lisimaha, on 292. prije Krista kreće s velikom makedonskom vojskom na Dačane. Lisimah ipak nije Aleksandar, on opet gubi i sva mu vojska bude zarobljena od strane Dromihetesa. Uporan je u svojoj naivnosti i Dromihetes, pa zarobljenog Lisimaha vodi u glavni grad Dačana [[Helis]] i lijepo s njim postupa i u njegovu čast organizira veliki banket. Sve ipak na kraju dobro ispadne. Makedonski kralj vratio je Getima njihovu zemlju a Dromihetes se oženi jednom Lisimahovih kćerki.
|