Vilim III. Oranski: razlika između inačica

Poznat je po tome da je [[Engleska|englesku]] krunu osvojio u [[Slavna revolucija|Slavnoj revoluciji]] kao zet svrgnutog kralja [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]] i suprug kćeri [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]] [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]] sa kojom je vladao zajednički. Nakon smrti [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]] vladao je samostalno do svoje smrti.

Vilim je nastavio borbu protiv Engleske i Francuske udruživši se sa [[Španjolska|Španjolskom]]. Nakon pobjede nad [[Engleska|engleskom]] kraljevskom ratnom flotom, Vilim je sa Engleskom [[1674]]. sklopio mirovni sporazum. Kako bi ojačao svoju poziciju Vilim se nastojao vjenčati sa nećakom engleskog kralja [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] i kćerkom njegova brata i budućeg kralja [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova]] [[Marija II., kraljica Engleske|Marijom]]. Brak je sklopljen [[4. studenog]] [[1677]]. No iz njega Vilim nije dobio zakonitog nasljednika.

Vilim je ubrzo sazvao (na neregularan način) parlament koji je [[12. veljače]] [[1689]]. proglasio da je [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]], pobjegavši iz [[Engleska|Engleske]] u stvari abdicirao i proglasio je prijestolje upražnjenim, a nije ga, po normalnom slijedu nasljeđivanja ponudio Jakovljevu sinu, nego njegovoj kćeri [[Marija II., kraljica Engleske|Mariji]]. [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]] je proglašena kraljicom, a utvrđeno je da će vladati zajedno sa Vilimom. Parlament je sve to ozakonio posebnim zakonom (''Bill of Rights''). Istim zakonom [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]] je optužen za zlouporabe za vrijeme svoje vladavine te su stavljeni izvan snage zakoni kojima su bila ukinuta ograničenja za [[Katolicizam|katolike]]. Također je utvrđeno da niti jedan katolik više neće moći naslijediti englesko prijestolje, a propisana je i linija nasljeđivanja engleske krune prema kojoj bi krunu trebali naslijediti potomci Vilima i [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]], a ako oni ne budu imali potomaka onda će krunu naslijediti Jakovljeva mlađa kći [[Ana, kraljica Engleske|Ana]] i njezini potomci.

Biskup londonski Henry Compton okrunio je Vilima i [[Marija II., kraljica Engleske|Mariju II.]] u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[11. travnja]] [[1689]]. Iako je bilo uobičajeno da krunjenje izvrši nadbiskup canterburyjski to on nije učinio iz razloga što nije smatrao primjerenim i legitimnim načinom na koji je svrgnut [[Jakov II., kralj Engleske|Jakov II.]]

Tijekom zajedničke vladavine sa svojom suprugom [[Marija II., kraljica Engleske|Marijom II.]] Vilim je često bio odsutan bivajući u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] i vodeći rat sa [[Francuska|Francuskom]]. Englesku je pridružio Augsburškom savezu stvorenom da se odupre agresivnoj Francuskoj. Tijekom njegove odsutnosti Engleskom je vladala njegova supruga [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]]

Vilimova supruga i suvladarica [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]] umrla je od [[Boginje|boginja]] [[1694]]. Godine. Premda joj nije bio vjeran u braku (najpoznatija od ljubavnica bila mu je Elizabeth Villiers) Vilima je Marijina smrt duboko pogodila. Vilim u braku sa [[Marija II., kraljica Engleske|Marijom]] nije imao potomaka. Nakon njezine smrti nastavio je vladati sam. Premda je odgojen kao [[Kalvinizam|kalvinist]] prihvatio je učenje [[Engleska crkva|Anglikanske crkve]].

Nakon [[Marija II., kraljica Engleske|Marijine]] smrti počele su se širiti glasine o Vilimovim [[Homoseksualnost|homoseksualnim]] sklonostima, a pa su izišli i pojedini satirični pamfleti u kojima je ta navodna sklonost isticana. Tijekom svoje samostalne vladavine nakon smrti supruge Vilim se suočio sa zavjerom svojih katoličkih protivnika koja nije uspjela, a nakon te zavjere [[Francuska|francuski]] kralj [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] prestao je pomagati svrgnutog [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]] te je priznao Vilima kao kralja Engleske i sa njim [[20. rujna]] [[1697]]. sklopio mir u Ryswicku. Nakon toga Vilim više nije bio ugrožen od strane svojih katoličkih oponenata.

Potkraj Vilimove vladavine pojavilo se pitanje nasljedstva engleske krune budući da Vilim nije imao djece, a [[Marija II., kraljica Engleske|Marijina]] sestra princeza [[Ana, kraljica Engleske|Ana]] imala je mnogo djece ali su sva vrlo rano umrla. Kako je [[Ana, kraljica Engleske|Ana]] bila jedina u liniji nasljeđivanja, među pristalicama [[Protestantizam|protestantizma]] pojavili su se novi strahovi da bi nakon smrti buduće kraljice [[Ana, kraljica Engleske|Ane]] krunu mogli preuzeti ponovno nasljednici [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]]. Stoga je [[1701]]. Parlament donio ''Zakon o nagodbi'' (''Act of Settlement'') kojim je bilo uređeno da bi krunu nakon [[Ana, kraljica Engleske|Ane]] naslijedila dalja nasljedna linija u liku Sophie Hannover, izbornice Hannovera i njezinih protestantskih nasljednika. Istim zakonom ograničena je i moć kralja u vođenju ratova pri čemu je za odobravanje novčanih sredstava za vođenje rata bila potrebna suglasnost parlamenta. Također je i osigurana neovisnost sudstva od eventualne kraljeve samovolje.

Vilim je umro godine [[1702]]. od [[Upala pluća|upale pluća]] koja je nastala kao komplikacija prijeloma ključne [[kosti]] zbog pada sa [[Konj|konja]]. Vilim je pokopan u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] pored svoje supruge [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]] Krunu je naslijedila [[Marija II., kraljica Engleske|Marijina]] sestra i kći svrgnutoga [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]] princeza [[Ana, kraljica Engleske|Ana]].

|prethodnik = [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]]