Kriminalistički film: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 9:
Općenito, mnogi filmovi koji se bave zločinom i njegovim otkrivanjem, temeljeni su na komadima, a ne romanima. Kazališni komad [[Agatha Christie|Agathe Christie]] ''Svjedok optužbe'' (1953.; temeljen na njezinoj kratkoj priči objavljenoj 1933.) za film je 1957. adaptirao redatelj [[Billy Wilder]]. U filmu su nastupili [[Marlene Dietrich]] i [[Charles Laughton]] te je postao klasični primjer "sudske drame". U sudskoj drami, optužba se iznosi protiv jednog od glavnih junaka, koji kaže da je nevin. Drugu veliku ulogu igra odvjetnik predstavljajući branitelja na sudu i boreći se s javnim tužiteljem. On ili ona može se upustiti u posao privatnog istražitelja kako bi otkrili što se uistinu dogodilo i tko je pravi počinitelj. Ali u većini slučajeva nije jasno je li optuženik kriv ili ne - tako se stvara napetost. Vrlo često, privatni istražitelj upada u sudnicu u zadnji trenutak kako bi sudu predstavio novu i ključnu informaciju. Iz očiglednih razloga, ovaj tip književnosti se oslanja na dramu: puno je dijaloga (uvodne i završne riječi, svjedočenja itd.) i gotovo nimalo izmjene scenografije. Auditorij kazališta postaje produžetak sudnice. Kad se snima sudska drama, scenaristi i redatelji često koriste sredstvo flashbacka, u kojem se zločin i sve što je dovelo do njega pripovijeda i rekonstruira iz različitih kuteva.
 
U ''Svjedoku optužbe'', Leonard Vole, mladi Amerikanac koji živi u [[Engleska|Engleskoj]], optužen je za ubojstvo srednjovječne dame koju je upoznao na ulici dok je bio u kupovini. Njegova žena (koju glumi Marlene Dietrich) unamjmljuje najboljeg dostupnog odvjetnika (Charles Laughton) jer je uvjerena, ili čak zna, da joj je muž nevin. Još jedna klasična sudska drama je ''[[12 gnjevnih ljudi (1957)|12 gnjevnih ljudi]]'' Reginalda Rosea iz 1955. koja je smještena u porotničku prostoriju suda u [[New York]]u. Jedanaest članova porote, od kojih se traži jednoglasna odluka, pokušavaju je donijeti što je brže moguće. I u tome bi i uspjeli da nema osmog porotnika (kojeg u [[12 gnjevnih ljudi (1957)|filmskoj adaptaciji iz 1957.]] glumi [[Henry Fonda]]), koji, s druge strane, smatra da je njegova dužnost uvjeriti svoje kolege da bi optuženik mogao biti nevin, i koji, čineći to, pokreće niz diskusija, konfuzije i bijesa.
 
== Podžanrovi ==