David Hilbert: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 5:
 
== Životopis Davida Hilberta ==
Hilbert je bio jedini sin Otta i Marije Therese (Erdtmann) Hilbert, rođen u Wehlau (Znamensk) kraj [[Kalinjingrad|Königsberga]] u tadašnjoj [[Pruska|Pruskoj]]. U jesen [[1872.]] upisuje Friedrichskolleg gimnaziju (istu školu koju je 140 godina prije njega pohađao [[Immanuel Kant]]), ali se [[1879.]] prebacio i [[1880.]] završio [[znanost|znanstveno]] orijentiraniju [[gimnazija|gimnaziju]] u WilhelmWilhelmu. U jesen iste godine upisuje fakultet u Königsbergu. Tamo se sprijateljio sa talentiranim Hermannom Minkowskim. Godine [[1884.]] Adolf Hurwitz, sa fakulteta u [[Göttingen]], postaje izvanredni profesor na fakultet u Königsbergu. Od tada njihova međusobna razmjena znanstvenih ideja ima značajan utjecaj na njihove znanstvene karijere. Hilbert je doktorirao [[1885.]] godine, sa dizertacijom pod nazivom „Über invariante Eigenschaften spezieller binärer Formen, insbesondere der Kugelfunktionen“ („O"O nepromjenjivim svojstvima posebnih binarnih formi, sa naglaskom na sferne harmonijske funkcije“)funkcije" ([[njemački jezik|njem.]]''Über invariante Eigenschaften spezieller binärer Formen, insbesondere der Kugelfunktionen'')
 
Na istom fakultetu ostaje kao profesor od 1886g[[1886.]] do 1895g[[1895.]] godine. Oženio se 1892g[[1892.]] sa Käthe Jerosch is imaokojom je imao jednog sina. Godine [[1895.]] na nagovor Felixa Kleina dolazi na poziciju predstojnika katedre za matematiku na fakultetu u Göttingenu, u to vrijeme najboljem centru za znanstvena istraživanja u području matematike na svijetu, gdje ostaje do umirovljenja [[1930.]] godine. Njegov najbolji prijatelj, Minkowski umire [[1909.]] godine.
=== Göttingenska škola ===
Među Hilbertovim učenicima bili su: Hermann Weyl, šahovski prvak Emanuel Lasker, Ernst Zermelo, Carl Gustav Hempel i kasnije poznati matematičari: Otto Blumenthal (1898.), Felix Bernstein (1901.), Hermann Weyl (1908.), Richard Courant (1910.), Erich Hecke (1910.), Hugo Steinhaus (1911.), Wilhelm Ackermann (1925.). Na fakultetu je okružen s nekima od najznačajnijih matematičara 20. stoljeća, kao što su Emmy Noether i Alonzo Church. Između 1902. i 1939. Hilbert je urednik „Mathematische Annalen“, vodećeg matematičkog časopisa toga vremena.
 
=== Kasnije godine života ===
Hilbert je doživio [[nacizam|nacističke]] progone mnogih uvaženih članova fakulteta [[1933.]] godine, među njima i Hermanna Weyla, koji ga je naslijedio na katedri nakon umirovljenja [[1930.]] godine. Njemačku je morao napustiti i Paul Bernays, njegov suradnik na području matematičke logike i koautor značajne knjige Die Grundlagen der Mathematik (izdane [[1934.]] i [[1939.]] godine). To je bio nastavak knjige Hilberta i Ackermanna „Načela teorijske logike“ iz [[1928.]] godine. Do Hilbertove smrti [[1943.]] godine, nacisti su otjerali većinu znanstvenika sa fakulteta tako da je njegovom sprovodu prisustvovala samo nekolicina akademika.
 
Na njegovom spomeniku u Göttingen, piše: