Hrvatska arhitektura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 90:
U austrijskim zemljama (kojima je Hrvatska tada pripadala) je početkom devetnaestog stoljeća obilježila gradnja u [[klasicizam|klasicističkom]] stilu. U Hrvatskoj najistaknutiji arhitekt je bio [[Bartol Felbinger]] koji je između ostalog napravio i Gradsku vijećnicu u [[Samobor]]u (1826.). U istom se razdoblju izdvaja i [[Dvorac Januševec|dvorac Januševec]], u okolici Zagreba, vlasništvo baruna Vrkljana, ministra financija Napoleonove žene Marije Lujze. Klasicizam je u Hrvatskoj bio sentimentalan, nježan i umjeren - slika građanskih vrlina štedljivosti, skromnosti i jednostavnosti. U arhitekturi imamo jednostavne ukrase polukružnih plitkih niša oko prozora.
[[Historicizam]] u Hrvatskoj je obilježen gradnjom triju velikih sakralnih objekata: monumentalna [[Osječka konkatedrala|Župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku]] (1898.), neoromanička [[Đakovačka katedrala]] (arhitekti Karl Roesner i [[Friedrich von Schmidt|F. Schmidt]], 1882.) i neogotička pregradnja [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] s pocakljenim krovištem i zvonicima od 105 m ([[Hermann Bollé]], 1880-1902.). Krajem 19. st. [[Hermann Bollé]] je u Zagrebu, na gradskom groblju [[Mirogoj]], izgradio pola kilometra duge neorenesansne arkade s dvadeset kupola, što je jedan od najvećih projekata europskog [[Historicizam|historicizma]] uopće.
[[Datoteka:St. Peter's Cathedral, Dakovo.jpg|mini|lijevo|Katedrala sv. Petra u Đakovu, 1882.]]Krajem 19. st. Hrvatski gradovi dobivaju značajno urbanističko uljepšanje: [[Karlovac]] svoje renesansne bastione pretvara u perivoj koji uokviruje stari grad, a primorski gradovi ([[Trogir]], [[Zadar]], [[Pula]], [[Pag]] i [[Šibenik]]) ruše svoje zidine i otvaraju se prema moru.
| |||