HKPD Matija Gubec Tavankut: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Matija Gubec" [[Tavankut]]''' osnovano je [[1946]]. godine, na temeljima dramske skupine, koja je djelovala u to vrijeme, uz potporu [[Ivan Prćić Gospodar|Ivana Prćića Gospodara]] i Većeslava Omahena, tadašnjih seoskih učitelja. Svoj rad Društvo je prvobitno zasnivalo na prikazivanju dramskih igrokaza u [[selo|selu]] i okolici, a kasnije sudjeluje i na značajnim smotrama u tadašnjoj [[SFRJ|Jugoslaviji]], te u današnjoj [[RH|Republici Hrvatskoj]] i [[svijet]]u. Kasnije, u prvi plan Društva ističe se [[folklor]]ni i likovni odjel, a zajedno s njime i [[tamburica|tamburaški]] koji, podjednako, pronose tradiciju i običaje [[Bunjevci|bunjevačkih Hrvata]] kroz pjesmu i [[ples]], te postaju zaštitni znak Društva, a na koncu i cjelokupnog Tavankuta i čitave hrvatske zajednice na ovim prostorima.
 
U okviru Društva, [[1952]]. godine, formirana je Čitaonica, koja je kasnije, po organiziranosti i broju naslova, prerasla u knjižnicu, a potom se utopila kao ogranak Gradske knjižnice iz Subotice. Danas Društvo ima preko 2000 [[knjiga]] koje su smještene u neadekvatnom prostoru. Sredinom prošlog stoljeća u okviru HKPD "Matija Gubec" formirana je Likovna kolonija, koja je okupljala veliki broj umjetnika širom tadašnje domovine, a kasnije se u okviru spomenute kolonije organizira i slamarski odjel koji je danas nadaleko poznat po svojoj umjetnosti [[naivno slikarstvo|naivnog slikarstva]] u tehnici slame. Umjetnost koja je od pučke, preko naivne, danas označena i kao [[primijenjena umjetnost]]. Svoj rad, slamarke svake godine tradicionalno prezentiraju na Koloniji slamarki, a potom u predvorju Gradske kuće u [[Subotica|Subotici]] u okviru održavanja gradske manifestacije Dužijanca, tradicionalnog žetvenog običaja bunjevačkih Hrvata, te u velikom broju mjesta u Republici Hrvatskoj.
Redak 7:
Nakon vraćanja prvobitnog naziva Društvo, na poziv hrvatskih iseljenika, odlazi na gostovanje u Njemačku promovirajući tada sebe kao jedinu udrugu u Vojvodini s hrvatskim predznakom, te na način širenja kulture i potporu obnovljenoj hrvatskoj politici na ovim prostorima. Stoga možemo bez pretenzija istaći da je HKPD "Matija Gubec", pored Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, u to vrijeme bio vodeći stup nacionalnog prosperiteta na ovim prostorima.
 
Danas Društvo broji oko 400 članova koji su aktivni u 6 postojećih odjela: folklorni, tamburaški, slamarski, dramski, literarno-novinarski i [[informatika|informatički]]. Osim ovoga, Tavankut je 2002. godine ponio titulu "najsela", koju dodjeljuje [[Hrvatska matica iseljenika]] naseljima izvan Republike Hrvatske, u kojoj se njeguje i doprinosi očuvanju [[hrvatska kultura|hrvatske kulture]] i tradicije. O tome da je Tavankut tijekom svoje povijesti bio i ostao posebice značajan, govore nam zapisi u "[[Subotička Danica|Subotičkoj daniciDanici"]], objavljeni prigodom posvete Hrvatskog seljačkog prosvitnog doma u Tavankutu 1936. godine, koje je, pred oko 10.000 Hrvata, uveličao i dr. [[Vlatko Maček]], predsjednik tadašnjeg [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Tada je, između ostalog, zapisano i slijedeće: "Tavankut ko Tavankut, i ovoga puta je pokazao, da je kula Hrvatstva, i da u nacionalnoj stvari uvijek prednjači, te se i ovoga puta naša jedinstvenost pokazala, kao toliko puta prije."
 
== Poznati suradnici i članovi ==