Tomislav Neralić: razlika između inačica

Debitirao je još kao student Muzičke akademije 1939. u Zagrebu kao Redovnik u [[Don Carlos]]u. U svojemu se drugom angažmanu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u snažnu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri [[Ukleti Holandez|Ukletog Holandeza]] odredio je njegovu budućnost kao jednog od najistaknutijih vagnerijanskih pjevača svojega vremena. Holandez ga je 1955. odveo u berlinski angažman i u svijet, uključujući [milansku [[Scala|Scalu]], u kojoj ga je pjevao s [[Birgit Nilsson]]. Zahvaljujući svojemu [[Bas (glas)|Bas]]-[[bariton]]skom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjevačku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komične likove. Među njima ističu se [[Wagner]]ov [[Hans Sachs]], kojega je tumačio i na antologijskoj zagrebačkoj premijeri Majstora pjevača 1969. godine, i [[Verdi]]jev [[Falstaff]]. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u [[Otello|Otellu]], Scarpia u [[Tosca|Tosci]], [[Mozart]]ov Don Juan (opera se tada izvodila na hrvatskom), [[Niko Marinović]] na praizvedbi Brkanovićeva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u Kavaliru s ružom, na [[Splitsko ljeto|Splitskome ljetu]] Don Basilio u [[Seviljski brijač|Seviljskom brijaču]] i Mefistofele u [[Faust]]u, u Bečkoj državnoj operi u kojoj je bio angažiran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u [[Hoffmannove priče|Hoffmannovim pričama]], u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u [[Prsten Nibelunga|Prstenu Nibelunga]]. Njegov posljednji intendant u Berlinu [[Götz Friedrich]] smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje.

 

{{GLAVNIRASPORED:Neralić, Tomislav}}

[[Kategorija:Hrvatski operni pjevači]]