Speleologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 15:
Nakon osnivanja ovih udruga može se spomenuti osnivanje «Sekcije za istraživanje krških pojava» u HPD podružnici Split 1927. godine, koja se smatra pretečom Speleološke sekcije, odnosno današnjeg Speleološkog odsjeka HPD «Mosor « u Splitu, 1933. Speleološku sekciju u HPD podružnici u Dubrovniku (nije radila ni godinu dana – rad nepoznat) i Speleološka grupa u PD «Prijatelj prirode» 1940., također je aktivna bila manje od godinu dana zbog rata).
II svjetski rat prekinuo je u Hrvatskoj speleološku djelatnost. Ipak, u Zagrebu je u tijeku rata, 1943. u Salizijanskom samostanu osnovan Špiljsko-pećinsko-ponorski odsjek HPD podružnice Zagreb, koji se zbog ratnih (ne)prilika ubrzo raspao. Po završetku rata speleološka djelatnost je obnovljena. Pojedinci i grupe ljudi, odlazili su na istraživanja. Zagrepčani su istraživali špilju Veternicu, a nekolicina geologa iz tadašnjeg Geološkog zavoda, istraživali su od 1947. područja na kojima je trebalo graditi akumulaciona jezera za buduće hidroelektrane (Josip Poljak, Milan Herak), ali o njihovom speleološkom radu nema objavljenih podataka. Prva speleološka udruga, osnovana poslije II. svjetskog rata u Hrvatskoj, bila je Speleološka sekcija u Planinarskom društvu «Zagreb» u Zagrebu. Osnovali su je planinari, članovi tek osnovanog PD «Zagreb» (1948.) 15. listopada 1949.
Što se doktorata tiče, vezanih za speleologiju, po nazivu nema doktora speleogije u Hrvatskoj. Poznato je da je geolog Josip Poljak 1922. doktorirao s temom «Pećine hrvatskog krša», geolog Mirko Malez 1963. s temom «Stratigrafsko i paleontološko proučavanje diluvijalnog nalazišta u pećini Veternici (Medvednica», geolog Srećko Božičević 1985. s temom «Morfogeneza speleoloških objekata Istre i njihova zavisnost o geološkim i hidrološkim uvjetima», a geolog Mladen Garašić 1986. s temom «Hidrogeologija i morfogeneza speleoloških objekata u kršu Hrvatske». Ti su geolozi imali teme vezane uz speleologiju, a postali su doktori geološke znanosti. U Hrvatskoj ima još doktora znanosti čije su disertacije bile vezane uz speleološku djelatnost, biolozi, geografi i dr. - Beatrica Đulić, Nikola Tvrtković, Danijela Hamidović, Nenad Buzjak, Neven Bočić.
Line 28 ⟶ 25:
Suradnja SO-a i KS PSH s državnim institucijama i Speleološkim društvom Hrvatske (SDH), odvijala se nekad s više a nekad s manje uspjeha. Rad Speleološkog društva Hrvatske (SDH), osnovanog 1954., bio je u prvo vrijeme jako vezan uz SO-e iz jednostavnog razloga što su ovi raspolagali tada s modernom speleološkom opremom i potrebnim znanjima za obavljanje speleološke djelatnosti. U izvještaju o radu SDH za prvih 10 godina, objavljen 1965. anonimnih autora pod nazivom «Prvi decenij rada 1954-1964», navodi se da su među članovima tadašnji istaknuti geolozi (J. PoljaK, J. Ogulinac; I. Crnolatac) geografi (J.Roglić, V. Blašković) i dr. za koje se u publikaciji navodi da su obavljali razne radove vezane uz speleološku djelatnost, ali o tim radovima nigdje nema objavljenih podataka, pa njihova tadašnja speleološka djelatnost ostaje do daljnjega nepoznata.
U izvještajima u radu za 1954-1957. godinu u navedenoj publikaciji navode se sve djelatnost koje su obavljali pojedinci u državnim ustanovama, a također i sva djelatnost SO-a i KS PSH, kao da su to djelatnosti SDH, što nije ispravno, jer je SDH te radove samo registriralo, ali ih nije ni organiziralo niti sprovodilo. U 1958., 1959, 1960. i 1961. SDH je bilo organizator velikih regionalnih speleoloških istraživanja za potrebe ondašnje vojske. Vođa istrživanja je bio geograf Ivo Baučić, tada tajnik SDH i član Speleološke sekcije Geografskog instituta PMF-a (SSGI) u Zagrebu. Osim ovih radova za vojsku SDH je 1958. uspješno organiziralo II. jugoslavenski speleološki kongres u Splitu, a 1959. (a ne 1957. kako piše u spomenutoj publikaciji) veliko istraživanje ponora Gotovž u Klani za potrebe Hidrometeorološkog instituta u Zagtrebu. Da bi SDH mogao obaviti navedene radove morao je imati opremu i ljude, a to je dobio učlanjenjem pojedinaca iz SSGI i SO-a u SDH. Naime, da bi SDH mogao isplaćivati dnevnice ljudima koji su radili na terenu, bio je uvjet da osoba bude član SDH.
SDH je u daljim godinama svoj rad i dalje prikazivao kao cjelopni speleološki rad u Hrvatskoj, iako SDH taj rad nije ni organizirao niti provodio. Državne ustanove, a to je bio samo JAZU (Mirko Malez) i Geološki zavod ili poslije Geološki institut (Srećko Božičević), su za obavljanje speleoloških istraživanja koristile opremu i ljude iz SO-a, (SSGI više nije bila aktivna). Rad SDH održavalo je svega nekoliko pojedinaca. Boravak engleskih speleologa u Hrvatskoj, 1961, te 1964. i 1966. radi istraživanja jame Balinke, prikazan je kao djelatnost SDH, a u stvari se sveo na jednog pojedinca (geografa Zlatka Pepeonika), kojemu su se 1966. pridružili još Ivo Baučić, Srećko Božičević i Mladen Noršić.
Line 59 ⟶ 56:
[http://www.speleo.hr Hrvatski speleološki savez] (osnovan 2.travnja 1954. godine tada pod imenom Speleološko društvo Hrvatske) ili njene članice u svojoj su dugogodišnjoj aktivnosti organizirali brojna speleološka istraživanja i ekspedicije kod nas i u svijetu. Na primjer istraživanja brojnih speleoloških objekata na otocima Braču, Hvaru, Korčuli, poluotoku Pelješcu te u području Like i Gorskog kotara (tadašnji listovi topografskih karata Ogulin 1,2,3,4; Senj 1,2,3,4; Gospić 1,2,3,4), zatim istraživanja područja Istre, Gorskog kotara, Ćićarije (oko 500 speleoloških objekata), te u jadranskom obalnom području. U razdoblju od 1954. do 1970. ukupno je obrađeno i registrirano 3820 speleoloških objekata (Institut za geološka istraživanja), do 1986. godine 5263 objekata (M. Garašić), a danas ih je u Hrvatskoj zajedno sa svim sustavno obrađenim kavernama (preko 950 kaverni), tj. speleoloških objekta bez prirodnih ulaza s površine objekata poznato preko 11.500, što je značajno u odnosu na veličinu Hrvatske i broj speleologa koji u njoj djeluju.
[http://www.uis-speleo.org/people/natspel.html Preko] Hrvatskog speleološkog saveza, speleolozi iz Hrvatske su i članovi Međunarodne speleološke unije ([http://www.uis-speleo.org Union Internationale de Speleologie - UIS]), a uspješno su realizirali i dobili dozvole za zajedničke speleološke ekspedicije diljem svijeta (gotovo sve zemlje Europe, SAD, Kanada, Meksiko, Kuba, Jamajka, Puerto Rico, Dominikanska Republika, Bermuda, Venezuela, Bolivija, Peru, Brazil, Argentina, Kolumbija, Čile, Ukrajina, Moldavija, Turska, Cipar, Malta, Rusija, Gruzija, Libanon, Sirija, Jordan, Iran, Egipat, Tunis, Libija, Alžir, Maroko, Nigerija, Namibija, Južna Afrika, Madagaskar, Etiopija, Tanzanija, Kongo, Mauricijus, Oman, Saudijska Arabija, Jemen, Pakistan , Afganistan, Indija, Sri Lanka, Nepal, Kina, Laos, Vijetnam, Tajland, Južna Koreja, Indonezija, Malezija, Nova Gvineja, Australija,...). HSS je 1998. godine uspešno organizirao veliku međunarodnu speleoronilačku ekspediciju u Crveno jezero kada je precizno izmjerena visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera od čak 281 metar. Naredne godine se započelo s ronjenjima u izvorima rijeke Gacke koja su dala dotad nepredvidive rezultate o dubini i dužini izvora krških rijeka u Hrvatskoj.
== Vanjske poveznice ==
| |||