Streljivo od osiromašenog urana: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
CT (razgovor | doprinosi)
CT (razgovor | doprinosi)
Redak 32:
 
Osiromašeni uranij koji ima specifičnu aktivnost od cca. 15 Bq/mg (+ dodatno još cca. 25 Bq/mg od raspadajućih čestica) slabo je radioaktivan. Ipak doza koja duže vremenski djeluje može oštetiti [[DNK|DNA]] i izazvati [[rak (bolest)|rak]]. U plućima čestice mogu izazvati lokalno povećano zračenje upravo kroz alfa zrake. O rezultatitma štetnosti relativno slabog radioaktivnog zračenja postoji nejedinstvo.
 
Prema znanstvenicima S. Fetteru (Sveučilište Maryland) i F. von Hippelu (Sveučilište Princeton) od jednog streljiva nastane 1 kg aerosola uranijskog oksida.
 
Efektivna doza inhalinarnog osiromašenog uranija, koji je nastao obogaćivanjem prirodnoog uranija, iznos 119 mSv po gramu uranija, stoji u info brošuri WISE-Uranijprojekt [http://www.abstractnow.com/4now/artikelansicht/105/Sonderbare_Gesch%E4fte_mit_der_Wiederanreicherung_aus_Atomabf%E4llen/1187/Radioaktivität.html]. Prosječno pozadinsko zračenje u prirodi je cca. 2,4 mSv godišnje. 0,02 g aerosola uranijskog oksida odgovara količini pozadinskog godišnjeg zračenja.
 
 
=== Kemijsko djelovanje ===