Streljivo od osiromašenog urana: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m male ispravke |
|||
Redak 27:
Uranijsko streljivo sastoji se najvećim djelom od uranija, legura s drugim metalima kao [[Titanij|titanij]] ili [[molibden]]. Pošto je uranij korozivan, streljiva municije obložena su tankim zaštitnim mantilom od drugih metala.
DU streljivo (depleted uranium – osiromašeni uranij) najčešće su KE-Penetratori, koji kroz čistu kinetičku energiju probijaju oklope. Uranij je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da špiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranijska municija označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja streljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranijska prašina, koja se u kontaktu s zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu Overkilla (višestrukog uništenja). Prema testovima vojske SAD-a [http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm]18-70% DU-streljiva sagorjeva i oksidira u ektremno male čestice. 120 mm granata stvara 900-3.400 g uranijske oksidacijske prašine. Ovi aerosoli sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se
== Djelovanje==
Redak 47:
=== Posljedice ===
Što se tiče količine uranijske prašine, važno je spomenuti da samo cca. 10% od 20- i 30 mm-og streljiva koje se ispuca iz avionskih topova svoj cilj i pogodi. 90% uranijskog streljiva završi u zemlji i ne stvara aerosole. Stoga je potrebno količinu uranijske municije usporediti s vjerojatnosti pogodaka i prosječnom količinom korištenog uranija prilikom pogodka u čvrsti cilj, da bi se dobila količina nastalog uranijskog oksida. Dodatni problem je u tome, da količna aerosola jako varira od brzine ispucanog projektila i
Potencijalnu opasnost predstavljaju i projektili u zemlji koji u roku od 5 do 10 godina potpuno koroziraju i tako uranijom zagađivaju vode. Krajem 2000. godine provedena mjerenja od IAEA u bivšoj Jugoslaviji, pokazala su minimalno povećanje koncentracije uranija u vodama u usporedbi s prirodnim vrijednostima. 2003. godine prema izvještaju [http://postconflict.unep.ch/publications/BiH_DU_report.pdf]UNEPA-a (United Nations Environment Programme), pronađen je u Bosni i Hercegovini osiromašeni uranij u zraku, vodi za piće i u zemji. S tim u vezi preopručuje se višegodišnji nadzor uzimanjem uzoraka vode, a u međuvremenu upotreba drugih izvora vode.
Redak 57:
O stvarnom rasponu opasnosti postoji nejedinstvo. Protivnici ovog streljiva, kao organizacija “Liječnici za sprječavanje nuklearnog rata” upozoravaju, da uranijsko streljivo izaziva karcinome, deformitete i posljedice kao što je “Sindrom Zaljevskog rata”. Prema njima, statistike prikazuju osjetan rast oboljenja kože i pluća u ratom zahvaćenim područijma.
Broj oboljelih od karcinoma i kod odraslih takoder je snažno porastao. S 11 novih oboljenja na 100.000 ljudi u godini 1988. na 123 nova oboljenja na 100.000 u godini 2002.
Znanstvenici Britanske akademije znanosti su mišljenja (Izvještaj iz ožujka 2002. g.[http://www.uni-kassel.de/fb5/frieden/themen/DU-Geschosse/report.html]), da uporaba streljiva od osiromašenog uranija izaziva dugotrajne posljedice za čovjeka i okoliš. Vojnici i civili koji su udisali zagađenu prašinu ili konzumirali kontaminiranu vodu, mogu imati zdravstvene probleme s bubrezima. Ista komisija je u svom
Usljed povećanog broja oboljenja karcinoma vojnika [[NATO|NATO-a]] i drugih snaga, koji
=== Zaljevski rat 1991. ===
Prema podatcima organizacije WISE (World Information Service on Energy)[http://www.wise-uranium.org/ ] iz 1999. g. u prvom Zaljevskom ratu od 17.01. - 28.02.1991. godine ispucano je 851.000 streljiva iz zrakoplova tipa A-10 i 8B-Harrier i najmanje 9.600 streljiva iz tenkova M1/M1A1 i dr. Prema toj studiji ukupno je
Drugi izvori ([http://www.ratical.org/radiation/vzajic/] V.Zajić 1999.) navode jos veće brojke, tj. 940.000
=== Istraživanje u BiH ===
Uranijska municija u ratu u Bosni i Hercegovini
''Kratak sadržaj provedenog istraživanja''
Istraživanje misije UNEP-a (Program UN-a za zaštitu okoliša) u Bosni i Hercegovini provedeno je na lokacijama u [[Hadžići|Hadžićima]], [[Lukavica|Lukavici]], brdu kod Bjelugovića, [[Han Pijesak|Han Pijesku]], [[Pale]], plato na [[Bjelašnica|Bjelašnici]], [[Vogošća|Vogošći]], [[Foča-Ustikolina|Ustikolini]], [[Kalinovik|Kalinoviku]] i [[Foča|Foči]], u periodu od 12.-24. listopada 2002. g. Od 14 istraženih lokacija, na 3 je
Najveći dio kontaminacije tla pronađen je na gornjih 0-10 cm. Sveukupno je pronađeno oko 10 radioaktivnih zrna, dvije košuljice i nekoliko desetina fragmenata. Mjerenja su pokazala da je još 100 zrna prisutno skriveno u zemlji. Radiokemijske analize su potvrdile
Povećanje uranija iz skrivenih radioaktivnih zrna na lokacijama bi moglo biti, prema tom istraživanju, - veoma lokalno - 10 do 100 puta veće od sadržaja prirodnog uranija na prvom metru dubine ipod površine tla.
Redak 88:
''Oboljenja''
Prema drugim izvorima [http://www.antimilitarismus-information.de/ausgaben/2001/2-01_3.pdf]uporaba uranijske municije u BiH ima za posljedicu povećanja
"The Indenpendent" od 13.01.2001. citira rukovoditelja VMA u Beogradu, Zorana Stankovića, da se radi o 400 umrlih”. Međutim, nju ne
Ministar zdravlja Federacije BIH, izjavljuje u siječnju 2001. g. “da je broj karcionom oboljenja u zemlji u godini 2000. povećan za 51% u odnosu na 1999. Dok je broj oboljelih od leukemije povećan je za dvije trećine”.
|