'''Aleksandar Bresztyenszky''' (Šandor Breščenski) ([[Prečec]] kraj [[Dugo Selo|Dugog Sela]], [[6. rujna]] [[1843]]. - [[Pleso]], [[9. svibnja]] [[1904]]), [[Hrvatska|hrvatski]] pravni pisac i političar, rektor Sveučilišta u Zagrebu, katolički aktivist
Studirao je pravo u [[Zagreb]]u i [[Budimpešta|Budimpešti]], gdje je doktorirao. Bio je profesor na Pravoslovnoj akademiji i [[Svučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] sve do umirovljenja po nalogu bana [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Hedervaryja]] [[1894]]. godine, kada se povukao na svoje imanje Pleso, gdje se uz znanstveni i publicistički rad bavio i politikom.
Kao predsjednik Gradskog autonomnog kluba došao je u skuobsukob s Khuenom, što je dovelo do raspuštanja Gradskog zastupstva, no zalsugomzaslugom BresztyenszkyogaBresztyenszkyja dolazi do kompromisa između oba krila oporbe i javlja se misao da se ujedine [[HSP]] i Neovisna narodna straka, te je Bresztyenszky postao predsjednik izborne koalicije. Kao idejni začetnik Hrvatske opozicije, postao je i njenim predvodnikom. Kao [[sabor]]ski zastupnik držao je mnoge govore, posebnoprotivposebno protiv Khuena i njegove vlade. Radio je u katoličkim organizacijama, te na sjedinjenju Zapadne i Istočne crkve. U tu je svrhu zajedno s nadbiskupom [[Josip Stadler|J. Stadlerom]] pokrenuo časopis ''Balkan''. Bio je jedan od organizatora [[Prvi hrvatski katolički sastanak|Prvoga hrvatskog katoličkog sastanka]] u Zagrebu 1900. godine. O političkim, kulturnim i crkvenim prilikama pisao je u domaćim i stranim javnim glasilima, a stručne priloge iz područja pravne znanosti objavljivao je najviše u "Mjesečniku pravničkog društva" u Zagrebu. Velik dio svoje imovine ostavio je u dobrotvorne svrhe.
