Streljivo od osiromašenog urana: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
CT (razgovor | doprinosi)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Treba još malo wikipediziranja i ispravaka. Provjeriti copyright status.
Redak 19:
== Osiromašeni uranij==
 
Komercijalno se U-238 koristi u [[civilno zrakoplovstvo|civilnom zrakoplovstvu]] u izradi [[zaštitne oplate|zaštitnih oplata]] zbog visokog [[zračenje|zračenja]], medicini, pri crpljenju nafte, brodogradnji.
 
==Streljivo od osiromašenog uranija==
 
Streljivo od osiromašenog [[uranij|uranija]] je oklopnoprobijajuće streljivo čiji projektili sadrže osiromašeni uranij, koji posjeduje manji udio [[Izotop|izotopa]] uranija <sup>234</sup>U i <sup>235</sup>U nego prirodni uranij. Usljed velike gustoće (18,95 g/cm<sup>3</sup>) i čvrstoće uranijskih legura, njegova streljiva razvijaju veliku probojnost oklopa prilikom pogodka u cilj. U ratovima u [[Bosna_i_Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], na [[Kosovo|Kosovu]], [[Afganistan|Afganistanu]], [[Irak|Iraku]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] upotrijebljeno je 1,4 milijuna DU streljiva, koje odgovara masi od 400.000 kg.[http://www.fal.de/de/service/presse/2005-25-PB.pdf]
 
U ratovima u [[Bosna_i_Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], na [[Kosovo|Kosovu]], [[Afganistan|Afganistanu]], [[Irak|Iraku]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] upotrijebljeno je 1,4 milijuna DU streljiva, koje odgovara masi od 400.000 kg.[http://www.fal.de/de/service/presse/2005-25-PB.pdf]
Uranijsko streljivo sastoji se najvećim djelom od uranija, legura s drugim metalima kao [[Titanij|titanij]] ili [[molibden]]. Pošto je uranij korozivan, streljiva municije obložena su tankim zaštitnim mantilom od drugih metala.
 
Uranijsko streljivo sastoji se najvećim djelomdijelom od uranija, leguraslitina s drugim metalimakovinama kao [[Titanij|titanij]] ili [[molibden]]. PoštoBudući je uranij [[korozija|korozivan]], streljiva municijesu obložena su tankim zaštitnim mantilomomotačem od drugih metalakovina.
DU streljivo (depleted uranium – osiromašeni uranij) najčešće su KE-Penetratori, koji kroz čistu kinetičku energiju probijaju oklope. Uranij je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da špiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranijska municija označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja streljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranijska prašina, koja se u kontaktu s zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu Overkilla (višestrukog uništenja). Prema testovima vojske SAD-a [http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm]18-70% DU-streljiva sagorjeva i oksidira u ektremno male čestice. 120 mm granata stvara 900-3.400 g uranijske oksidacijske prašine. Ovi aerosoli sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duži vremenski period. Uranijska streljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i krstarećih projektila (cruise missile).
 
DU streljivo (depleted uranium – osiromašeni uranij) najčešće su [[KE-Penetratori]], koji kroz čistu kinetička energija|kinetičku energiju]] probijaju oklope. Uranij je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da špiljakšiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranijskauranijsko municijastrjeljivo označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja streljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranijska prašina, koja se u kontaktu s zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu Overkilla''[[overkill]]a'' (višestrukog uništenja). Prema testovima vojske SAD-a [http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm]18-70% DU-streljiva sagorjeva i oksidira u ektremno male čestice. 120 mm granata stvara 900-3.400 g uranijske oksidacijske prašine. Ovi aerosoli sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duži vremenski period. Uranijska streljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i krstarećih projektila (cruise missile).
 
Prema testovima vojske SAD-a [http://www.friedenskooperative.de/themen/gifte-07.htm]18-70% DU-streljiva izgara i [[oksidacija|oksidira]] u ektremno male čestice. 120 mm [[granata]] stvara 900-3.400 g uranijske oksidacijske prašine. Ovi [[aerosol]]i sastoje se od 50-96% udišnih čestica, a od kojih opet 52-83% se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duži vremenski period. Uranijska streljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i [[krstareći projektil|krstarećih projektila]] (cruise missile).
 
== Djelovanje==
 
Pored uništavajućeg ekfektaefekta uranij je opasan zbog njegove radioaktivnosti[[radioaktivnost]]i i kemijske otrovnosti.
 
=== Radioaktivnost===
 
Osiromašeni uranij koji ima [[specifična aktivnost|specifičnu aktivnost]] <!-- valjda specifičnu radioaktivnost?? --> od cca. 15 [[Bq]]/mg (+ dodatno još cca. 25 Bq/mg od raspadajućih čestica) slabo je radioaktivan. Ipak doza koja duže vremenski djeluje može oštetiti [[DNK|DNA]] i izazvati [[rak (bolest)|rak]]. U plućima čestice mogu izazvati lokalno povećano zračenje upravo kroz alfa zrake. O rezultatitma štetnosti relativno slabog radioaktivnog zračenja postoji nejedinstvo.
 
Prema znanstvenicima S. Fetteru ([[Sveučilište Maryland]]) i F. von Hippelu ([[Sveučilište Princeton]]) od jednog streljiva nastane 1 kg aerosola uranijskog oksida.
 
Efektivna doza inhaliranog osiromašenog uranija, koji je nastao obogaćivanjem prirodnoog uranija, iznos 119 mSv po gramu uranija, stoji u info brošuri WISE-Uranijprojekt [http://www.abstractnow.com/4now/artikelansicht/105/Sonderbare_Gesch%E4fte_mit_der_Wiederanreicherung_aus_Atomabf%E4llen/1187/Radioaktivität.html]. Prosječno pozadinsko zračenje u prirodi je cca. 2,4 mSv godišnje. 0,02 g aerosola uranijskog oksida odgovara količini pozadinskog godišnjeg zračenja.