|
== Biografija ==
Mihail Aleksandrovič Bakunjin rodio se 30.05. svibnja 1814. godine u ruskom graduselu PryamuchinuPrjamuhinu u jednoj plemićkoj obitelji. Nakon kratke karijere u vojsci 1835. godine odlazi na studij u Moskvu gdje vrijeme provodi u društvu s Bjelinskim, Hercenom i Ogarevim, upoznaje se s klasičnim njemačkim idealizmom, a osobito s [[Hegel|Hegelovom]] filozofijom. Godine 1840. odlazi u [[Njemačka|Njemačku]] gdje se pod utjecajem lijevih hegelijanaca razvijaju njegovi radikalni pogledi. Nešto kasnije u [[Pariz|Parizu]] se upoznaje s [[P.J. Proudhon|Proudhonom]] i [[Karl Marx|Marxom]], stupa u kontakt s [[Poljska|poljskim]] emigrantima i teži stvaranju demokratske federacije slavenskih naroda. U prosincu 1848. godine objavljuje ''Apel Slavenima'', a u lipnju te iste godine Marx objavljuje lažni izvještaj da je Bakunjin ruski agent koji je odgovoran za uhićivanje Poljaka. njegovo strasno propagiranje demokracije i anti-kolonijalizma učinilo ga je "javnim neprijateljem br. 1" u većini europskih monarhija. Zbog govora u kojem je podržao nezavisnost Poljske prognan je iz [[Francuska|Francuske]]. Sudjeluje i u [[Prag|praškom]], zatim i u [[Dresden|drezdenskom]] ustanku nakon kojega 1849. godine biva uhapšen i osuđen na smrt, pa pomilovan na doživotnu robiju. Godine 1851. izručen je Rusiji, gdje gotovo sedam godina provodi u tamnicama petropavlovske tvrđave i Šliseljburgu, a kada je pušten iz zatvora prognan je u [[Sibir]]. 5.10. listopada 1858. godine oženio se s mladom poljskom djevojkom Antoniom Kwiatkowski i otišao za Irkutsk. Nakon deportacije 1861. godine bježi iz Sibira te preko [[Japan|Japana]] i [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] dolazi u [[London]]. Slijedeće tri godine posvetio se borbi za poljsku nezavisnost, a 1862. objavljuje djelo ''Mojim ruskim, poljskim i drugim slavenskim prijateljima''. Osnivač je Internacionalnog Bratstva i Saveza Revolucionarnih Socijalista 1866. godine. 1867. godine piše ''Federalizam, Socijalizam i Anti-teologizam''. 1868. godine pridružuje se Međunarodnom Udruženju Radnika (poznatom i kao [[Prva Internacionala]]), federaciji radikalnih i sindikalnih organizacija sa sekcijama u većini europskih zemalja.
Vrlo brzo njegove ideje su se razvile i postao je konačno poznati pobornik [[anarhizam|anarhizma]]. Iako se slagao s dobrim dijelom Marxove ekonomske teorije, nije se slagao s njegovim stavovima prema državi. Dok je Marx vjerovao da se socijalizam može izgraditi preuzimanjem države, odnosno "diktaturom proletarijata", anarhisti na čelu sa Bakunjinom su željeli ukidanje države istovremeno sa ukidanjem kapitalizma, te zamjenu iste federacijom koja bi koordinirala djelovanje komuna, ali bez prava na donošenje obvezujućih odluka. Poznata je njegova misao "Sloboda bez socijalizma je privilegija i nepravda, socijalizam bez slobode je ropstvo i brutalnost". Tijekom 1869. Bakunjin surađuje sas radikalnim mladim revolucionarom Sergejem Nečajevim koji zastupa tezu da revoluciju treba voditi tajno društvo predanih i bezosjećajnih revolucionara - što je naišlo na osudu većine suvremenika a i sam se Bakunjin sredinom 1870. ograđuje od Nečajeva i njegovih metoda. Ipak, na Haaškom kongresu Internacionale, 7.09. rujna 1872. biva izbačen upravo zbog organiziranja Alijanse za socijalnu demokraciju - u to vrijeme tajnog međunarodnog udruženja koje je djelovalo unutar Internacionale. 1870. godine objavljuje ''Pisma Francuzu'', a 1871. ''Pariška komuna i pojam države'' te ''Mazzinijeva politička teorija i Internacionala''. 1873. godine objavljuje ''Etatizam i anarhija''. Sudjelovao je i u ustancima u [[Lyon|Lyonu]] (1870.), [[Španjolska|Španjolskoj]] (1873.) i [[Bologna|Bologni]] (1874.). Iscrpljen životnom borbom, Bakunjin umire u Švicarskoj 1.07. srpnja 1876. u gradu [[Bern|Bernu]].
Iako je pisao manifeste, članke i knjige on nikada nije završio nijedno krupnije djelo. Kako je Bakunjin prvenstveno bio aktivist on bi ih prekidao, često usred rečenice, da bi odigrao ulogu u borbama, štrajkovima i pobunama. Ono što je ostavio u naslijeđe je zbirka fragmenata. Utjecaj Bakunjina na socijalistički i posebno anarhistički pokret je ogroman i traje do danas.
|
