Biserka Cvejić: razlika između inačica

Djetinjstvo je provela u [[Belgija|Belgiji]], pjevanje je učila na [[beograd]]skoj Muzičkoj akademiji, [[debi]]tirala je 1950, od 1951. do 1961. bila je članica Beogradske opere. Godine [[1961]]. stupila je u angažman u [[Beč]]ku državnu operu u kojoj je ostvarila 25 uloga i oko 370 nastupa te dobila naslov [[komorni pjevač|komorne pjevačice]]. Istodobno je od [[1975]]. do [[1978]], kada se povukla sa scene, bila i članica [[Zagrebačka opera|Zagrebačke opere]], u kojoj je ostvarila antologijske kreacije Verdijevih Amneris, Azucene i Eboli u Don Carlosu, i Bizetove [[Carmen]]. Po povlačenju sa scene, dvadeset godina radila je kao pedagog, odnosno kao profesor solo pjevanja na Muzičkoj akademiji Univerziteta umjetnosti u Beogradu.
Biserka Cvejić bila je pravi verdijanski [[mezzosopran]], a istodobno je s profinjenim osjećajem za stil i savršenim vladanjem jezikom izvanredno tumačila i francuske operne likove. Od 1961. redovito je gostovala u [[Metropolitan]]u, koji je bio pozornica njezinih najvećih uspjeha i priznanja. Pjevala je u [[Scala|Scali]], Areni u Veroni, napuljskom San Carlu, Covent Gardenu, [[Boljšoj teatar|Boljšom teatru]] u [[Moskva|Moskvi]], Teatru Colon u [[Buenos Aires]]u, [[Tokio|Tokiju]]. Lijepim ujednačenim snažnim i toplim glasom sigurnih visina, vrhunskom [[muzikalnost|muzikalnošću]] i izrazitim osjećajem za glazbenu i scensku karakterizaciju s posebnim je uspjehom pjevala i Charlottu u Wertheru, Preziosillu u [[Moć sudbine|Moći sudbine]], Dalilu, Princezu u Cileinoj Adriani Lecouvreur i Giuliettu u Hoffmannovim pričama. Glas joj je zabilježen na nekoliko studijskih i živih snimaka cjelovitih opera. 2001. godine dobila najviše francusko odličje — Legiju časti.