Povijest evolucijske misli: razlika između inačica

[[Grčki filozofi]] su raspravljali o idejama koje su sadržavale oblike organske evolucije. [[Anaksimandar]] (o. [[610. ppr. n. eKr.|610]]. – [[546. ppr. n. eKr.]]) predložio je da se život izvorno razvio u moru, a tek je kasnije prešao na kopno, dok je [[Empedoklo]] (o. [[490. ppr. n. eKr.|490]]. – [[430. p. npr. eKr.]]) pisao o nenadnaravnom podrijetlu živih bića.<ref>{{cite web|last=Campbell|first=Gordon|title=Empedocles|publisher=Internet Encyclopedia of Philosophy|url=http://www.iep.utm.edu/e/empedocl.htm#H4|accessdate=15. srpnja 2008}}</ref> Empedoklo je predlagao da [[adaptacija]] ne zahtjeva organizatora ili [[tvorni uzrok]]. Aristotel je sažeo svoju ideju: "Gdjegod su se tada svi dijelovi zbili onakvima kakvima bi bili da su ostali biti do svršetka, takve su stvari preživjele, organizirajući se spontano na prikladan način; dok su oni koji su rasli drugačije nestajali ili nastavili nestajati…"<ref>{{cite web|last=Hardie|first=R.P.|coauthors=R. K. Gaye|title=Physics by Aristotle|url=http://classics.mit.edu/Aristotle/physics.2.ii.html|accessdate=15. srpnja 2008}}</ref>

[[Platon]] (o. [[428. ppr. n. eKr.|428]]. – [[348. p. npr. eKr.]]), prema riječima biologa i povjesničara [[Ernst Mayr|Ernsta Mayra]] "veliki antiheroj evolucionizma",<ref>{{wikiref|id=Mayr-1982|text= Mayr 1982 p. 304}}</ref> utemeljio je filozofiju [[esencijalizam|esencijalizma]] koju je nazvao [[teorija oblika|teorijom oblika]]. Ova teorija drži da su predmeti promatrani u realnom svijetu samo ''odrazi'' ograničenog broja [[esencija]] (''eide''). Varijacija je samo rezultat nesavršenog odraza tih konstantnih esencija. U ''[[Timej (dijalog)|Timeju]]'' je Platon iznio ideju da je [[Demiurg]] stvorio [[kozmos]] i sve u njemu jer, bivajući dobrim i stoga "… slobodnim od zavisti, On je želio da sve stvari budu nalik Njemu što je moguće više". Stvoritelj je stvorio sve razumljive oblike života, stoga "… svemir bi bez njih bio nepotpun, jer ne bi sadržavao svaku vrstu životinje koju bi trebao sadržavati ako bi htio biti savršen". Ova ideja da su svi mogući oblici života esencijalni za savršenu kreaciju naziva se [[princip potpunosti|principom potpunosti]] i jako je utjecala na kasniju kršćansku misao.<ref name=oet>{{cite web| last = Johnston| first = Ian| title =Section Three: The Origins of Evolutionary Theory| work =. . . And Still We Evolve: A Handbook on the History of Modern Science| publisher =Liberal Studies Department, Malaspina University College| year =1999| url =http://www.mala.bc.ca/~johnstoi/darwin/sect3.htm| accessdate =11. kolovoza 2007}}</ref>

[[Aristotel]] ([[384. ppr. n. eKr.|384]]. – [[322. p. npr. eKr.]]), jedan od najutjecajnijih grčkih filozofa, najraniji je prirodni povjesničar čije je djelo očuvano gotovo u cijelosti. Njegovi zapisi o biologiji nastali su kao rezultat njegova istraživanja u prirodnoj povijesti na otoku [[Lezbos]]u i oko njega, te su opstali u obliku četiriju knjiga obično poznatih pod njihovim [[latinski jezik|latinskim]] naslovima ''[[De anima]]'' (O duši), ''[[Historia animalium]]'' (Povijest životinja), ''[[De generatione animalium]]'' (O reprodukciji životinja) i ''[[De partibus animalium]]'' (O dijelovima životinja). Aristotelova djela sadrže neka izvanredna oštroumna promatranja i interpretacije, uz različite mitove i pogreške—reflektirajući nejednako stanje znanja tijekom njegova vremena.<ref name="Singer_SHB">{{wikiref|id=Singer-1931|text=Singer 1931}}</ref> Ipak za [[Charles Singer|Charlesa Singera]] "ništa nije značajnije od [Aristotelovih] napora oko [izlaganja] odnosa živih bića kao ''scala naturæ''".<ref name="Singer_SHB"/> Ova ''[[scala naturæ]]'' opisana u ''Historia animalium'' klasificirala je organizme u odnosu na hijerarhijske "ljestve života" ili "lanac bića", postavljajući ih prema složenosti strukture i funkcije, s organizmima koji su pokazivali veću vitalnost i sposobnost za kretanje opisujući ih kao "više organizme".<ref name=oet/>

Tit [[Lukrecije]] Kar (umro [[50. ppr. n. eKr.|50. p. n. e.]]), rimski filozof i [[atomist]], napisao je poemu ''[[O prirodi stvari]]'' (''De rerum natura''), koja daje najbolje sačuvano objašnjenje ideja grčkih [[epikurejci|epikurejskih]] filozofa. Ona opisuje razvoj kozmosa, Zemlje, živih bića i ljudskog društva kroz čisto naturalističke mehanizme bez ikakvog spominjanja nadnaravnog uplitanja. ''O prirodi stvari'' kasnije će utjecati na kozmološka i evolucijska nagađanja filozofa i znanstvenika tijekom i nakon [[renesansa|renesanse]].<ref>{{Cite web|author = Sedley, David|title = Lucretius|publisher = Stanford Encyclopedia of Philosophy|date=August 4, 2004|url = http://plato.stanford.edu/entries/lucretius/|accessdate=24. srpnja 2008}}</ref><ref>{{Cite web|author = Simpson, David|title = Lucretius|publisher = The Internet Encyclopedia of Philosophy|year=2006|url = http://www.iep.utm.edu/l/lucretiu.htm|accessdate=24. srpnja 2008}}</ref>