|
|godina_start = 509. p. n. e.
|godina_kraj = 27. p. n. e
|datum_start = [[509. ppr. n. eKr.]]
|datum_kraj = [[16. siječnja]] [[27. ppr. n. eKr.]]
|događaj_start = Otmica Lukrecije
|događaj_kraj = [[August|Oktavijan]] postao [[August]]
|godina_vođa2 = 27. p. n. e.
|događaj1 = [[Cezar]] postao diktator
|datum_događaj1 = [[44. ppr. n. eKr.]]
|legislatura = [[Rimski senat]]
|
|geslo = ''Senatus Populusque Romanus (SPQR)''<br>([[latinski]] ''"Senat i rimski narod"'')
|događaj2 = [[Bitka kod Akcija]]
|datum_događaj2 = [[31. ppr. n. eKr.]]
|stat_godina1 = 326. p. n. e.
|stat_površina1 = 10000
|fusnote =
}}
'''Rimska Republika''' označava razdoblje državnog uređenja [[Rimski imperij|rimske države]] u vremenu između [[Rimsko Kraljevstvo|rimskog kraljevstva]] ([[510. ppr. n. eKr.]]) i uspostave rimskog [[Rimsko Carstvo|carstva]] [[13. siječnja]] [[27. p. npr. eKr.]]
== Državno uređenje ==
Drugu priču daje Tit Livije u svojim djelima, gdje kaže da bogovi nisu slučajno odabrali položaj Rima već je to mjesto u središtu Italije i stvoreno je za procvat grada.
Točan datum postanka rimske Republike je teško odrediti. [[Livije]] izvještava da je posljednji rimski kralj [[Lucije Tarkvinije Oholi]] 510 p.n.e. protjeran iz Rima i da su [[Lucije Junije Brut]] i [[Lucije Tarkvinije Kolatin]] izabrani za rimske konzule, dok je [[508. ppr. n. eKr.]] izabran i prvi visoki svećenik (Pontifex Maximus).
Razdoblje postanka i ranog doba rimske republike označava vrijeme osnivanja i osiguranja rimske države. [[496. ppr. n. eKr.]] Rimljani pobjeđuju [[Latini|Latine]] u bitci kod [[bitka kod Regilskog jezera|Regilskog jezera]] a [[493. p. npr. eKr.]] stvaraju i ulaze u savez s federacijom latinskih gradova. U ovom razdoblju se i javljaju i prvi sukobi između plebejaca i patricija (prvi [[secessio plebis]]), gdje plebejci, zbog svog teškog položaja u gradu koji je pod vlašću patricija, odlučuju napustiti grad Rim i osnovati drugo naselje. Polovinom 5 stoljeća p.n.e. [[Decemvir]] objavljuje tablicu dvanaest zakona, čime se određuju prava rimskih građana.
U tom razdoblju Rim je igrao vrlo važnu ulogu u Latiju, pa je odmah nakon uspostavljanja Republike, Rim počeo sustavno provoditi politiku širenja svojih teritorija. Ipak, u tim svojim teritorijalnim pretenzijama, Rim je, na samom početku širenja, doživio i poraze. Najteži od njih je bio [[387. ppr. n. eKr.]] kada su grad zauzeli i opustošili [[Kelti]]. Grad se ubrzo oporavio i nastavio svoje širenje kako na jug tako i na sjever, pri čemu je došlo do oštrih sukoba protiv [[Samnitski ratovi|Samnita]] između [[343. ppr. n. eKr.]] i [[290. p. npr. eKr.]]
=== Uspon i razvitak Rimske Republike ===
Poslije [[340. ppr. n. eKr.]] , Rimljani uspijevaju kontrolirati većinu gradoma u području Latija. Od negdje oko [[280. p. npr. eKr.]] poslije sukoba sa [[Pir]]om i pobjedom nad njime, Rimljani osvajaju i južnu Italiju, gdje su već stoljećima bili prisutni [[Antička Grčka|stari Grci]] i na taj način dolaze u dodir s njihovom kulturom. U cilju ostvarivanja i održanja kontrole na osvojenoj teritoriji, Rimljani počinju osnivati svoje kolonije i provincije, što opet vodilo ka stvaranju saveza s gradovima i plemenima s različitim pravima i privilegijama:
# punopravni građani Rima (građani Rima, kolonija i već svrstanih plemena)
# zajednice s rimskim građanskim pravima, ali bez prava odlučivanja
# saveznici, koji su mogli zadržati svoje autonomije
U razdoblju između [[246. ppr. n. eKr.]] i [[146. ppr. n. eKr.]], Rimljani vode punske ratove nakon čega grad-država Rim postaje vrlo moćna. [[Prvi punski rat]] (264 p.n.e. - [[241. ppr. n. eKr.]]) počinje zbog sukoba interesa Rima i trgovačke države [[Kartage]] zbog otoka [[Sicilija|Sicilije]]. Rimljani bivaju prinuđeni izgraditi pomorsku flotu i 241 p.n.e. uspijevaju poraziti Kartagu, koja kapitulira, plaća ratnu odštetu Rimu i odustaje od Sicilije, ali zauvrat zadržava svoj utjecaj u Španjolskoj, gdje osnivaju svoje novo kolonijalno carstvo.
U međuvremenu, genijalni strateg [[Hanibal]] prelazi [[Alpe]] i [[218. ppr. n. eKr.]] započinje [[Drugi punski rat]] (218 p.n.e.- [[201. ppr. n. eKr.]]) protiv Rima. Poslije nekoliko poraza, kao kod [[bitka kod Kane|Kane]] ([[216. ppr. n. eKr.]]) i kada je izgledalo da će Hanibal osvojiti Rim, Rimljani ipak uspijevaju sačuvati svoj utjecaj i pobijediti Hanibalovog brata u [[bitka kod Metaura|bici kod Metaura]] ([[207. ppr. n. eKr.]]) nakon čega se slabi i moć samog Hanibala i usprkos savezu s makedonskim kraljem [[Filip V. (makedonski)|Filipom V.]] koji također [[214. ppr. n. eKr.]] započinje rimsko - makedonske ratove protiv Rimljana, Rimljani se uspijevaju iskrcati u sjevernu Afriku i konačno se obračunati u bici kod [[bitka kod Zame|Zame]] (201 p.n.e.) protiv Kartage. Kartaga je izgubila sve svoje teritorije. U [[Treći punski rat|Trećem punskom ratu]] ([[149. ppr. n. eKr.]] – [[146. ppr. n. eKr.]]) Rimljani su razorili samu Kartagu i osnovali su provinciju Afriku.
Rimljani su se već [[200. ppr. n. eKr.]] politički umiješali u Grčku i stali na stranu malih i srednje jakih zemalja i na taj način se suprostavili Makedoniji, pa su čak [[196. ppr. n. eKr.]] proglasili Grčku slobodnom ali pod rimskim protektoratom, što je uzrokovalo i nemire, pa su [[192. ppr. n. eKr.|192]] – [[188. ppr. n. eKr.]] morali voditi rat protiv širenja sirijskog kralja [[Antioh III.|Antioha III.]] Nakon pobjede i povlačenja sirijske vojske, Rim se u [[Treći rimsko-makedonski rat|Trećem rimsko-makedonskom ratu]] ([[171. ppr. n. eKr.|171]] – [[168. p. npr. eKr.]]) konačno obračunava s Makedonijom [[bitka kod Pidne|kod Pidne]] i proglašava Makedoniju svojom provincijom.
Pobjedom protiv Kartage i Makedonije i stavljanjem njihovih teritorija pod svoje okrilje, ali i protjerivanjem Sirijaca, Rim u tom razdoblju gospodari cijelim zapadnim svijetom, dok na istočnom dijelu, Rim štiti slabi [[Ptolomejevići|ptolomejski]] [[Egipat]] od [[Seleukidi|Seleukida]] i [[133. ppr. n. eKr.]] na tlu [[Pergam]]a osniva provinciju Aziju.
U tom razdoblju se pojavljuju i prvi otpori unutar Rima. [[136. ppr. n. eKr.]] počinje [[Robovski ratovi|pobuna robova]] na Siciliji, a od [[111. ppr. n. eKr.]] - [[105. ppr. n. eKr.]] Rim vodi rat protiv [[Jugurtin rat|Jugurte]] u [[Numidija|Numidiji]]. Sa sjevera na Rim nasrću i [[Germani|germanska plemena]] Teutonci i Cimbri, a [[104. ppr. n. eKr.]] započinje i [[Robovski ratovi|drugi robovski rat]]. Od [[91. ppr. n. eKr.|91]] do [[88. p. npr. eKr.]] [[Rat italskih saveza protiv Rima|italski savezi]] vode rat protiv Rima, što iskorištava [[Mitridat VI. Eupator]] i zauzima provinciju Aziju pri čemu ubija nekoliko tisuća rimskih naseljenika. [[Kornelije Sula]] se imenuje za upravitelja Azije i zapovjednika u pontonskim ratovima protiv Mitridata VI. Eupatora čime se zaoštravaju i počinju sukobi unutar Rima.
Uska se povezanost postrojbi za pojedine zapovjednike iz drugog kuta pokazala kao otežavajuća okolnost političkog ustrojstva Rima. Naime, zapovjednici su dobili mogućnost da se pomoću svojih postrojbi a iz svojih sopstvenih interesa suprostave volji Senata ili narodnih skupština, pa je vrijeme građanskih ratova obilježeno ambicioznim idejama političara i njihovih «privatnih « vojski.
Politički sukobi unutar Rima se počinju zaoštravati od 133 p.n.e. U stalnom su političkom sukobu [[optimati i populari]], pri čemu se populari zalažu za promjenu socijalnih razlika u Rimu kroz uvođenje agrarne reforme. Pokušaju narodnih [[tribun]]a [[Tiberije Grahko|Tiberija Grakha]] 133 p.n.e. i njegovog brata [[Gaj Grahko|Gaja Grakha]] deset godina kasnije nisu urodili plodom. Gaj Marije [[107. ppr. n. eKr.]] uvodi vojnu reformu i postaje vođa populara.
Na drugoj strani na čelo se stavlja Kornelije Sula. Poslije pobjede nad Mitridatom VI. Sula se [[88. ppr. n. eKr.]. vraća u Rim i protjeruje Marijeve pristalice iz Rima i zavodi diktaturu. [[82. p. npr. eKr.]] se ponovno obračunava s Marijevcima u krvavoj bici kod Porta Kolina nakon čega ponovno ulazi sa svojim legijama u Rim, obračunava se sa svojim protivnicima i zavodi diktaturu i mijenja ustav.
Nakon [[prvi rimski građanski rat|prvog građanskog rata]] u Rimu, uspiješni zapovjednici preuzimaju vrlo važnu ulogu. [[Pompej Veliki]], koji je kao mlad zapovjedik bio u Sulinim postrojbama, steče veliku slavu nakon pobjede nad Seleukidima i osnivanja novih porovincija i sklapa savez sa [[Marko Licinije Kras|Krasom]] i [[Gaj Julije Cezar|Cezarom]] ([[trijumvirat]]), što je ujedno i vrlo jasan pokazatelj strukturne slabosti kasne Republike, čije institucije nisu bile dorasle nastaloj krizi. Poslije pogibije Krasa [[53. ppr. n. eKr.]], a i velike moći Pompeja ali i Cezara, [[49. p. npr. eKr.]] dolazi do njihovog sukoba čime ujedno počinje i [[drugi rimski građanski rat]], nakon čega Cezar pobjeđuje Pompeja [[48. ppr. n. eKr.]] kod [[bitka kod Farsale|Farsale]] i protjerava ga u Egipat. Poslije pobjeda nad Pomejevim pristalicama u Hispaniji i Egiptu, Cezar postaje i jedini vladar [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], što uzrokuje [[15. ožujka]] [[44. ppr. n. eKr.]] atentat sa smrtnim ishodom na njega u Senatu i početak [[Treći rimski građanski rat|trećeg rimskog građanskog rata]]. Cezarov bliski suradnik [[Marko Antonije]] i nećak [[Augustus|Oktavijan]] se udružuju i pobjeđuju republikance [[42. p. npr. eKr.]] kod [[bitka kod Filipa|Fi]]lipa u Grčkoj.
=== Raspad Rimske Republike i uspostava Rimskog Carstva ===
Izgledalo je da se situacija iz 49 p.n.e ponavlja: Marko Antonije i Oktavijan dijele rimske teritorije [[ugovor iz Brundizija|ugovorom iz Brundizija]] na interesne sfere, Antonije vlada istočnim a Oktavija zapadnim dijelom. Međutim Antonije i njegova, bivša Cezarova, ljubavnica, [[Kleopatra]] počinju sanjati o velikom carstvu, čiji bi središte trebalo biti na istoku, što [[32. ppr. n. eKr.]] uzrokuje i prekid prijateljstva između njih dvojice. Pod utjecajem Oktavijana, senat objavljuje rat Egiptu i u odlučujućoj [[bitka kod Akcija|bitki kod Akcija]] [[31. ppr. n. eKr.]] Oktavijan protjeruje Antonija i Kleopatru u Egipat, gdje oni nedugo zatim umiru. Egipat postaje provincija pod izravnom vlasti budućeg cara Oktavijana. Oktavijan postaje samostalni vladar Rima i preuzima sve ovlasti od republikanskih institucija i [[27. p. npr. eKr.]] osniva [[Rimsko Carstvo]]. On biva proglašen počasnim imenom August. Od svih republikanskih institucija ostavio je samo senat, ali je imao apsolutnu moć nad njime.
| 