Stjepan Ivšić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Stjepan Ivšić''' ([[Orahovica]], [[1884]].-[[Zagreb]], [[1962]].), hrvatski jezikoslovac, slavist i akcentolog.
'''Stjepan Ivšić''' (Orahovica, 1884-Zagreb, 1962), hrvatski jezikoslovac, slavist i akcentolog. Pučku je školu završio u Orahovici, gimnaziju polazio u Osijeku i Požegi. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju. Na studijskom usavršavanju boravio u Krakowu, Pragu, Petrogradu, Moskvi i Kijevu. U doktora filologije promoviran (1913) na osnovi rasprave ''Prilog za slavenski akcenat'' (Rad JAZU 187). Profesor na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu (1909 -1915). Otada do umirovljenja profesor slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znatnu pozornost Ivšić je posvetio hrvatskim štokavskim govorima o kojima je objavio nekoliko iznimno važnih studija (Šaptinovačko narječje, 1907; Današnji posavski govor, 1913). Posebno je proučavao akcentuaciju hrvatskih govora te u starim slavonskim gramatikama. Prvi je utvrdio postojanje novoga akuta u sva tri hrvatska narječja. God. 1928. sudjelovao u radu državnog povjerenstva za izradu načela zajedničkoga pravopisa hrvatskoga i srpskog jezika. U raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' (1936) kajkavske govore, bez goranskih, podijelio je u četiri skupine. Proučavao je hrvatskoglagoljsku baštinu, posebno njezine jezične značajke, o čemu je objavio više radova. God. 1934. pratio je Bašćansku ploču s Krka u Zagreb i o tome napisao zanosan članak ''Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen'' (Jutarnji list, br. 8115). Od 1937. potpredsjednik je "Društva Hrvatski jezik" a 1938. urednik časopisa "Hrvatski jezik". Rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1939. do 1943. U vrijeme NDH otklonio ponudu da bude ravnatelj Hrvatskoga državnog ureda za jezik i zagovarao fonološki pravopis nasuprot službenomu "korienskomu". U proljeće 1945. zbog navodne suradnje s neprijateljima (tzv. kolaboracija) osuđen na izgon iz Zagreba i isključen iz Akademije. Zaključke s ''Novosadskoga dogovora'' jedini potpisao s ogradom: "Ovaj potpis dajem s napomenom da izjava u t. 4 zaključaka ne smije služiti za propagandu ekavskog izgovora na dosadašnjem književnom ijekavskom području."▼
Jedan od najvećih hrvatskih filologa i jezikoslovaca, akcentolog svjetskoga glasa.▼
==Životopis==
▲
==Djela==
* Srpsko-hrvatski jezik. Izgovor i intonacija s recitacijama na pločama (s M. Kravarom; Zagreb, 1955)
* Slavenska poredbena gramatika (prir. R. Katičić i J. Vrana, Zagreb. 1970)
* Izabrana djela iz slavenske akcentuacije (priredio B. Finka, Muenchen, 1971)
* Jezik Hrvata kajkavaca (prir. J. Lisac, Zaprešić, 1996)
[[Category:Hrvatski jezikoslovci|Ivšić, Stjepan]]
|