Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 12 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
Nakon karijere u [[Jugoslavenska ratna mornarica|Ratnoj mornarici JNA]] (završio je sve jugoslavenske vojne škole, uključujući i glavnu, Ratnu školu), prebjegao je u nastajuću [[Hrvatska vojska|Hrvatsku vojsku]] u činu [[kapetan bojnog broda|kapetana bojnoga broda]]. Ubrzo se uključuje u vojne operacije i organizira ustroj vojne obavještajne službe. U OS RH je napredovao preko čina [[kontraadmiral]]a do admirala ([[2000.]]). Obnašao je dužnosti načelnika Ureda za strateška istraživanja (1991.), načelnika Obavještajne uprave GS OS RH (1992.), zamjenika načelnika [[Glavni stožer OS RH|Glavnog stožera]] i [[Načelnik Glavnog stožera OS RH|načelnika Glavnog stožera OS RH]] (1998.-2000.). Smijenjen je [[2000]]., nakon prosvjedne izjave u kojoj se sadašnji (2005.) predsjednik RH [[Stjepan Mesić]] optužuje za sudjelovanje u trivijalizaciji i kriminalizaciji [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]]. Nakon toga angažira se u [[HIP]]-u.
 
Davor Domazet je sudionik i planer glavnih vojnih operacija OS RH od početaka do svršetka Domovinskog rata. Prebjegavši iz JNA po završetku Ratne škole u jesen 1991., odmah se uključio u ondašnji ZNG, te je prvo radio na ustroju obavještajne službe, a 1992. je, uz [[Ante Gotovina|Gotovinu]] jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice i bojnoga područja koje je obuhvaćalo sjevernu i srednju Dalmaciju, južnu Bosnu i Hercegovinu. Neki od glavnih vojnostrateških uspjeha Domazetovih obuhvaćaju planiranje većih operacija HV, kako u Hrvatskoj, tako u BH ([[Operacija Bljesak]], [[Operacija Oluja]], [[Operacija Južni potez]]), a i razbijanje protivničkih obavještajnih struktura, te prodor u protivnički tabor (vjerojatno najspektakularniji je primjer prisluškivanja [[Slobodan Milošević|Miloševića]] u njegovu beogradskom sjedištu.)
 
Osim brojnih stručnih članaka o ratovodstvu, mornaričkoj i podmorničkoj problematici (koje je počeo objavljivati još dok je bio u JNA), Domazet se istaknuo kao vojni analitik s težištem interesa na geostrategijskim raščlambama. Tu mu je najvažnije djelo "[[Hrvatska i veliko ratište]]", Zagreb, 2002.
Anonimni suradnik