Rat na Pacifiku: razlika između inačica

'''Rat na Pacifiku''' počeo je u [[Azija|Aziji]] izbijanjem [[Drugi kinesko-japanski rat|Drugog kinesko-japanskog rata]], [[7. srpnja]] [[1937.]] Iako se okvirno može gledati kao sukob u [[Drugi svjetski rat|sukobu]], rat na Pacifiku imao je važan utjecaj na poslijeratno stanje ne samo na prostoru Pacifika, nego i čitavog svijeta. Okončan je [[1945.]] godine, bacanjem [[Atomska bomba|atomskih bombi]] na [[japan]]ske gradove bez gospodarskog ili vojnog značaja te smrću velikog broja civila u veoma kratkom roku.

Početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]], najveći dijelovi [[Istočna Azija|istočne Azije]] nalazili su se pod utjecajem zapadnih [[Kolonijalizam|kolonijalnih]] država. Samim tim,A Japan se nalazio okružen snažnim utjecajima zapadne kulture, suprotnim višestoljetnoj tradiciji otoka. Japanski vlastelini i plemići, potkrijepljeni utjecajem vojnih poglavnika te uspjesima [[Treći Reich|nacističke Njemačke]], dovode u pitanje opstanak [[Japanski car|carskiogcarskog režima]]. Želja za promjenom dovodi do pokreta protiv zapadne dominacije na tim prostorima, te do stvaranja interesne strukture za Japan kao najjaču naciju prostora (''Panazijatizam'').

[[Kina]] je stoljećima bila, sa svojim gotovo neiscrpnim prirodnim bogatstvima, japanska interesna zona i jedini mogući izlaz iz ovisnosti o drugima. Teritorijalni dobitci na području [[Koreja|Koreje]], [[Tajvan]]a te velikog broja otoka [[Indokina|Indokine]] ne zadovoljavaju potrebe Carstva i ulogu najvažnije države [[istok]]a. Godine [[1929.]] Japan, kao jedini izlaz iz gospodarske krize, vidi teritorijalno širenje. Djelomično isplanirani incidenti na prostoru [[Mandžurija|Mandžurije]] dovode do otvorenog sukoba Japana s Kinom te stvaranja [[marionetska vlada|marionetske države]] [[Mandžukuo]] pod japanskim pokroviteljstvom.

Dana [[7. srpnja]] [[1937.]] dogodio se [[incident kod mosta Marka Pola]] u blizini [[Peking]]a, u kojem su japanski i kineski vojnici razmijenili paljbu, nakon čega izbija [[Drugi kinesko-japanski rat]]. To se na području [[Azija|Azije]] smatra početkom Drugog svjetskog rata. Japanske snage kreću dalje u napad na Peking, koji je kapitulirao već [[29. srpnja]], jer im se kineske snage nisu mogle suprotstaviti. Japanci nastavljaju napredovanje sa sjevera i juga prema središnjoj Kini, a kineska nacionalna vlada [[Kuomintang]]a, pod vodstvom [[Čang Kaj-šek]]a, [[7. kolovoza]] objavljuje rat Japanu.

Nakon konačnog neuspjeha pregovora, japanska je vlada u [[Siječanj|siječnju]] odlučujeodlučila uništiti nacionalnu kinesku vladu i namjerava krenuti u ofanzivuofenzivu na [[Wuhan]], za što je trebalo osvojiti sva važnija [[Željeznica|željeznička]] čvorišta. U pokušaju da ostvare tu namjeru, Japanci ulaze u [[Bitka za Tai'erzhuang|Bitku za Tai'erzhuang]], u kojoj Kinezi [[24. ožujka]] ostvaruju svoju prvu ozbiljniju pobjedu.

U travnju u Japanu stupa na snagu Zakon o mobiliziranju, koji sve gospodarske i društvene snage koncentrira k efikasnijem vođenju rata. Kad raniji general i protivnik daljnje eskalacije, [[Ugaki Kazushige]], postaje ministar inozemnihvanjskih poslova Japana, u svijetu se bude nade u mirno rješenje japanskog konflikta s Kinom. No, umjesto da se situacija smiri, dolazi do spora sa [[SSSR]]-om oko Mandžurije, a posljedica je [[Bitka kod Halkin Gola|rusko-japanski pogranični sukob]] iz kojeg Sovjeti izlaze kao pobjednici.