Razlika između inačica stranice »Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću«

bez sažetka
(dodani još neki izvori)
 
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Poseban trn u oku Venecije je bio grad Zadar koji joj se stalno opirao u njezinim nastojanjima da zagospodari tim gradom, a koji bi joj bio polazna točka za ostvarenje njenog vječnog sna-vlast nad cijelim Jadranskim morem i njegovo nazivanje Venecijanskim zaljevom (''Golfo di Venezia''). U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca. Kao najočitiji primjer te želje je potplaćivanje Križarske vojske da na svom putu u Palestinu zastade pred Zadrom te ga prisili na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar je do temelja porušila kršćanska Križarska vojska, ali se grad ponovno digao do svoje stare slave i iznova je prkosio velikoj Veneciji.
 
Jačanje istarskih gradova dovodi do sukoba s Venecijom. [[Kopar]], [[Izola]] i [[Pula]] ustaju [[1145.]] protiv Venecije, ali su poraženi pa su morali položiti prisegu vjernosti duždu. Četiri godine kasnije Pula se ponovno pobunila protiv Venecije, ali je zajedno sa svojim saveznicima – [[Rovinj]]om, [[Poreč]]om i [[Umag]]om – bila prisiljena potpisati mir i da se ponovno zakune na vjernost Veneciji. U novom ratu [[1195.]] morala je Pula porušiti sve gradske zidine. Mirom, poslije rata [[1243.]] Pula se morala obvezati da će primiti Mlečanina za načelnika i da bez dopuštenja Venecije neće obnoviti svoje zidine. Kada je u 13. st. vlastakvilejskog patrijarha oslabila, gradovi su se, smatrajući Mlečane manjom opasnošću, redom predavali Veneciji - Poreč 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278., Kopar 1279., Piran i Rovinj 1283. godine. Djelujući najčešće kao saveznik i zaštitnik primorskih gradova, ali i ratujući s nekima od njih, Venecija je postupno zavladala čitavim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka.<ref name="Istra">[http://www.istra-istria.hr/index.php?id=401 Istarska županija - Povijesni pregled - opširnije]</ref>
 
==Prodaja Dalmacije Mlecima 1409.==
{{glavni|Prodaja Dalmacije Mlecima 1409.}}
Zahvaljujući stalnim unutrašnjim borbama za vlast na hrvatsko-ugarskom prijestolju Venecija je 1409. iskoristila priliku te je od poraženog pretendenta na prijestolje [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] otkupila "njegovo pravo na Dalmaciju" za 100.000 dukata. Hrvatsko-ugarski kralj [[Žigmund Luksemburški]] nije imao snage oduprijeti se Mletačkoj Republici, a i istočnim granicama se već opasno približavala vojska [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]]. Mletački vojnici su u [[Zadar|Zadra]] ušli [[31. srpnja]] [[1409.]], a zauzimanje cijele Dalmacije je potrajalo do [[1420.]] godine. Međutim Venecija nije dugo uživala u "svojoj" Dalmaciji jer su se turski osvajači zauzećem Bosne sve više približavali njenim posjedima. Usljedila su desetljeća krvavih borbi na kopnu i na moru, a u njima je Venecija izgubila gotovo cijelu Dalmaciju. Samo zahvaljujući čvrstim zidinama Turci nisu nikad ni pokušali opsjedati Zadar, ali je njegova okolina bila popaljena, a stanovništvo protjerano ili poubijano. Nakon Kandijskog rata (1645.-1669.) u kojem je cijela Dalmacija teško stradala usljedio je nakon poraza Turaka pod Bečom novi mletačko-turski sukob (Morejski rat 1684.-1699.). Konačno protjerivanje Turaka je započelo 1714., a završilo je Požarevačkim mirom 1718. godine. Mletačko vladanje nad Dalmacijom je potrajalo sve do 1797. kada je pod naletom francuske vojske nestalo Mletačke Republike, a Dalmacija je potpala pod vlast Austrije.
 
Sredinom 15. stoljeća, ukinućem vlasti akvilejskog patrijarha, Istra, izuzev Pazinske grofovije i Kvarnerskog primorja, dolazi pod vlast Venecije. U međuvremenu su Pazinsku grofoviju, krajem 14. stoljeća, naslijedili [[Habsburg]]ovci, pod čiju je vlast došla i istočna obala Istre. Na taj je način Istra bila podijeljena između austrijsko-germanske i mletačko-romanske upravno političke vlasti.<ref name="Istra" />
 
Međutim Venecija nije dugo uživala u "svojoj" Dalmaciji jer su se turski osvajači zauzećem Bosne sve više približavali njenim posjedima. Usljedila su desetljeća krvavih borbi na kopnu i na moru, a u njima je Venecija izgubila gotovo cijelu Dalmaciju. Samo zahvaljujući čvrstim zidinama Turci nisu nikad ni pokušali opsjedati Zadar, ali je njegova okolina bila popaljena, a stanovništvo protjerano ili poubijano. Nakon Kandijskog rata (1645.-1669.) u kojem je cijela Dalmacija teško stradala usljedio je nakon poraza Turaka pod Bečom novi mletačko-turski sukob (Morejski rat 1684.-1699.). Konačno protjerivanje Turaka je započelo 1714., a završilo je Požarevačkim mirom 1718. godine. Mletačko vladanje nad Dalmacijom je potrajalo sve do 1797. kada je pod naletom francuske vojske nestalo Mletačke Republike, a Dalmacija je potpala pod vlast Austrije.
 
==Uprava==