Razlika između inačica stranice »Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću«

bez sažetka
[[Datoteka:Republic of Venice 1796.png|thumb|250px|Područje Mletačke Republike 1796. godine]]
{{hrvatska povijest}}
'''Mletačka vladavina na području hrvatskog dijela istočne obale [[Jadransko more|Jadrana]]''' trajala je od [[1409.]] do [[1797.]], iako je prvi iskorak Mletaka na istočni Jadran bio već za [[dužd]]a [[Petar II. Orseolo|Petra Orseola]]. Vlast [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] objedinjavala je [[hrvatska|hrvatske]] krajeve od [[Istra|Istre]], [[Dalmacija|Dalmacije]] do [[Boka kotorska|Boke kotorske]], iako je područje povremeno mijenjalo svoje granice. Mletačka moć i interesi znatno su oblikovali razvoj hrvatske obale u [[povijest|povijesnoj]] perspektivi, u [[politika|političkom]], [[ekonomija|ekonomskom]], [[demografija|demografskom]], [[kultura|kulturnom]] i mnogobrojnim drugim aspektima. U prožimanju utjecaja mletačke državne vlasti, gospodarskog sustava i kulturnih procesa bitno je oblikovan današnji hrvatski nacionalni prostor.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/8813 Lovorka Čoralić, Venecija – kraljica mora s lagunarnih sprudova, Samobor: Meridijani, 2004, 172 str.]</ref>
 
==Vladavina Mletaka na hrvatskoj obali do 1409.==
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Poseban trn u oku Venecije je bio grad Zadar koji joj se stalno opirao u njezinim nastojanjima da zagospodari tim gradom, a koji bi joj bio polazna točka za ostvarenje njenog vječnog sna-vlast nad cijelim Jadranskim morem i njegovo nazivanje Venecijanskim zaljevom (''Golfo di Venezia''). U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca. Kao najočitiji primjer te želje je potplaćivanje Križarske vojske da na svom putu u Palestinu zastade pred Zadrom te ga prisili na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar je do temelja porušila kršćanska Križarska vojska, ali se grad ponovno digao do svoje stare slave i iznova je prkosio velikoj Veneciji.
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Knez [[Branimir]] je na moru vodio ratove s Mlečanima. Nakon što su bili poraženi [[887.]] godine, Mlečani su sklopili mir i bili primorani plaćati godišnji danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Taj su danak plaćali preko 100 godina.<ref>[[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Branimir|Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924.]]</ref> Nakon smrti kralja [[Stjepan Držislav|Stjepana]], iskoristivši unutarnje sukobe nastale borbom za vlast između Stjepanovih sinova Svetoslava, Krešimira i Gojslava, ojačana Venecija uskraćuje plaćanje danka hrvatskom kralju i neretljanskom knezu za plovidbu i počinje ponovni sukob s hrvatskim kraljem [[Svetoslav Suronja|Svetoslavom Suronjom]] ([[997]]. – [[1000]].) na moru. Mletački [[dužd]] [[Petar II. Orseolo]] [[1000.]] godine preotima od Hrvata Dalmaciju od [[Krk]]a do [[Dubrovnik]]a. Prvo su mu se predali sjeverni dalmatinski otoci i Zadar, a pošto je ojačao svoje snage i romanskim postrojbama iz dalmatinskih gradova, predaju se i [[Trogir]] i [[Split]], dok silom zauzima neretljansku [[Korčula|Korčulu]], [[Lastovo]] i [[Biograd]]. Na taj su način Mleci uspostavili vlast nad primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora, a Petar Orseolo se prozvao ''dux Dalmatiae''.<ref>[http://crohis.com/knjige/Sisic%20-%20pregled/16.%20Prvi%20Kresimirovici.PDF F. Šišić, ''Pregled povijesti hrvatskoga naroda, od najstarijih dana do 1. decembra 1918., prva knjiga, do 20. februara 1790.'', Zagreb, 1920.]</ref>
 
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Poseban trn u oku Venecije je bio grad Zadar koji joj se stalno opirao u njezinim nastojanjima da zagospodari tim gradom, a koji bi joj bio polazna točka za ostvarenje njenog vječnog sna-vlast nad cijelim Jadranskim morem i njegovo nazivanje Venecijanskim zaljevom (''Golfo di Venezia''). U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca. Kao najočitiji primjer te želje je potplaćivanje Križarske vojske da na svom putu u Palestinu zastade pred Zadrom te ga prisili na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar je do temelja porušila kršćanska Križarska vojska, ali se grad ponovno digao do svoje stare slave i iznova je prkosio velikoj Veneciji.
 
Jačanje istarskih gradova dovodi do sukoba s Venecijom. [[Kopar]], [[Izola]] i [[Pula]] ustaju [[1145.]] protiv Venecije, ali su poraženi pa su morali položiti prisegu vjernosti duždu. Četiri godine kasnije Pula se ponovno pobunila protiv Venecije, ali je zajedno sa svojim saveznicima – [[Rovinj]]om, [[Poreč]]om i [[Umag]]om – bila prisiljena potpisati mir i da se ponovno zakune na vjernost Veneciji. U novom ratu [[1195.]] morala je Pula porušiti sve gradske zidine. Mirom, poslije rata [[1243.]] Pula se morala obvezati da će primiti Mlečanina za načelnika i da bez dopuštenja Venecije neće obnoviti svoje zidine. Kada je u 13. st. vlastakvilejskog patrijarha oslabila, gradovi su se, smatrajući Mlečane manjom opasnošću, redom predavali Veneciji - Poreč 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278., Kopar 1279., Piran i Rovinj 1283. godine. Djelujući najčešće kao saveznik i zaštitnik primorskih gradova, ali i ratujući s nekima od njih, Venecija je postupno zavladala čitavim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka.<ref name="Istra">[http://www.istra-istria.hr/index.php?id=401 Istarska županija - Povijesni pregled - opširnije]</ref>