|
'''Ferid Džanić''' ([[Bihać]], [[1918.]] - [[Villefranche-de-Rouergue]], [[17. rujna]] [[1943.]]), jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u Villefranche-de-Rouergue.
Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine [[1942.]] promaknut je u zvanje poručnika[[poručnik]]a i postao pomoćnik pukovnika[[pukovnik]]a Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji [[Banja Luka]] - [[Bosanski Novi]] - [[Sunja]]. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru [[Dobrljin]] u blizini Bosanskog Novog. Otišao u [[partizani|partizane]] u studenom 1942. g., pa po tome, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Po tome uhićen od strane vlasti [[NDH]] i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor Belediju, koji datira još od turskog doba.
Iz zatvora se spasio pristupivši [[13. [[SS]]oružana diviziji [[SSgorska divizija SS-a "KroatiaHandžar"|"Kroatia"13. SS diviziji]]. Jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u [[Pobuna hrvatskih vojnika u Villefranche-de-Rouergue|Villefranche-de-Rouergue]], 17. rujna 1943., zajedno s Božom Jelenekom iz [[Kutina|Kutine]], Nikolom Vukelićem iz Malog Žitnika kod [[Gospić|Gospića]] i Eduardom Matutinovićem iz [[Vinkovci|Vinkovaca]]. [[Bošnjaci|Bošnjaci]] su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati jednu trećinu uz jednog Nijemca. PobunioPobunila se samo jedanjedna, Trinaesti''Trinaesta bataljunpionirska Trinaeste divizije "Kroatia"bojna'', ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovale u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvate. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta [[divizija]] biti transformirana u [[Handžar divizija|Handžar diviziju]]. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan [[Ramazan]]a od hodže [[Halim Malkoč|Halima Malkoča]] iz Bosanske Krupe, otvorenog nacistenacista i pobornika [[Treći RajhReich|Trećeg RajhaReicha]] i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu trećemrećem RajhuReichu odlikovan [[Željezni križ|Željeznim križem]] i časničkim zvanjem [[poručnik]]a [[SS]]-a. Malkoč je najprije ispalio hitac u Džanića, a po tome ga, kad je ovaj pao, dotukao ga onako ranjenog. Jelenek je postao [[časnik]] francuskog pokreta otpora, Matutinović se pridružio partizanima[[partizani]]ma na Visu, a Vukelić je strijeljan [[18. rujna]] [[1943.]]
Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizan]]e otišao po zadatku kao [[obavještajac]] vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane [[velika Srbija|velikosrpskog]] [[provokator|provokatora]] doktora [[Božidar Vitković|Božidara Vitkovića]]. Njegov odlazak u partizane je obskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz [[Bosanski Novi|Bosanskog Novog]], također domobranski [[časnik]], Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi [[Gestapo]]-a, što također može biti plod negativnog stava [[boljševik]]a spram ovog događaja.
{{GLAVNIRASPORED:Džanić, Ferid}}
[[Kategorija: Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija: Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Bosna Vojnii zapovjedniciHercegovina u Drugom svjetskom ratu]]
[[bs:Ferid Džanić]]
|
