Robert Frangeš Mihanović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna |
|||
Redak 5:
Završio je Obrtnu školu u Zagrebu [[1889]]., školovanje nastavio u [[Beč]]u na Umjetničko-obrtnoj školi 1889.-94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894/95. Usavršavao se u [[Pariz]]u 1900/01. gdje se družio s [[Auguste Rodin|A. Rodinom]] i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895.-1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji. Jedan je od pokretača i organizatora likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz [[19. stoljeće|XIX.]] na [[20. stoljeće|XX. stoljeće]]. Sudjelovao je u osnutku [[Društvo hrvatskih umjetnika|Društva hrvatskih umjetnika]] ([[1897]].), udruženja [[Lado|Lada]] ([[1904]].) i Umjetničke akademije ([[1907]].), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član [[JAZU]], Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u [[Prag]]u. Uz [[Rudolf Valdec|R. Valdeca]] utemeljitelj modernog hrvatskog kiparstva.
== Djela ==
[[Datoteka:Robert Franges Mihanovic 3107.JPG|mini|lijevo|"Drvosječa" iz 1910. godine na zgradi [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteke HAZU]]]]
[[Datoteka:Robert_Frangeš_Mihanović_Bački_Hrvati.JPG|mini|"Bački Hrvati", spomenik na grobu Petra Šarčevića, [[Mirogoj]], Zagreb.]]
Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (''Bik Herkul'' , [[1899]]. i ''Puran'' , [[1904]].; ''Vinogradari'', [[1900]]. i ''Kopač'', [[1906]].) označili su početak hrvatskog medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (''Stidljivost'', [[1902]].; ''Bijeg u Egipat'', [[1906]]., ''Otmica Europe'', [[1907]].), portrete (''V. Lisinski'', [[1895]].), poprsja (''Antum Mihanović'', [[1908]]., [[Klanjec]]; ''Antun i Stjepan Radić'', [[1936]]., [[Trebarjevo]]). Godine [[1897]]. za [[Osijek]] je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije - ''Umirućeg ratnika'', koji je uz kompoziciju ''Filozofija'' iz [[1897]]. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer [[Impresionizam|impresionizma]] u hrvatskom kiparstvu.
Najmonumentalnije Frangešovo djelo je konjanički spomenik ''Kralj Tomislav'' 1928.-38. (postavljen [[1947]]. u Zagrebu). Godine 1925. utemeljeno je Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koji su kiparu povjerili izradu spomenika. Kipar je 1930. izradio sadreni model, 1933./34. spomenik je saliven u bronci, a postolje za spomenik napravljeno je 1940. godine i tijekom ratnih godina postavljeno ispred [[Zagrebački Glavni kolodvor|Željezničkog kolodvora]]. Spomenik je postavljen 1947. godine ali bez Frangeševih reljefa na postolju i bez [[Hrvatski grb|grba]], što je bilo ispravljeno 1991. godine.<ref>[http://www.daz.hr/vodic/i-drustva-udruge-udruzenja/i3-kulturno-prosvjetna/663-hr-dazg-803-drutvo-za-podizanje-spomenika-kralju-tomislavu HR-DAZG-803 Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu]</ref>
Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u [[Varaždin]]u (''Spomenik smrti'' na grobnici obitelji Leitner, [[1906]].) i [[Mirogoj]]u (''Radnik'' na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio arhit. figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama (reljefi ''Filozofija, Teologija, Medicina i Frustracija'', [[1912]]., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice danas zgrada [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskog državnog arhiva]], Marulićev trg; ''Rad'' i ''Zdravlje'', [[1927]]. na zgradi u Mihanovićevoj ulici br. 3). U svojem razvoju prešao je faze od [[Akademizam|akademizma]], [[Simbolizam|simbolizma]] do [[Modernizam|modernizma]], tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umjetničkim obrtom.
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Robert Frangeš Mihanović}}
| |||