Klorovodična kiselina: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vedran12 (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika 90.137.144.130, vraćeno na zadnju inačicu suradnika SieBot
uklonio nepotrebne, općenite podatke o kiselinama, informacije o bojnim otrovima i netočnosti
Redak 7:
|-
| [[Sistematsko ime]]
| Klorovodičnaklorovodična kiselina
|-
| Ostala imena
| Solnasolna kiselina
|-
| Formula
| HCl u [[voda|vodi]] (H<sub>2(aq)</sub>O)
|-
| [[Molarna masa]]
| 36.46&nbsp;ggmol<sup>-1</mol (HCl)sup>
|-
| Izgled
| prozirna dimljiva tekućina
| Od čisto prozirne do svjetlo žute boje.
|-
|}{{tab-predl}}
 
'''Klorovodična kiselina''' ([[HCl]], [[solna kiselina]]) je akvatiziranavodena solucija plinovitogotopina [[klorovodik]]a. HClVrlo je vrlo jaka kiselina, glavni sastojak želučane kiseline u želucu, jedan od temeljnih reagensa u laboratoriju i vrlojedna korisnaod uosnova kemijske industrijiindustrije.
 
== Povijest ==
 
== Svojstva ==
[[800.]] godine otkrio ju je [[alkemija|alkemičar]] ''Jabir ibn Hayyan''a korištena je kroz srednji vijek u potrazi za [[kamen mudraca|kamenom mudraca]], te kasnije sa strane velikih [[Europa|europskih]] [[kemija|kemičara]] kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, i [[Humphry Davy]] kako bi se razvila moderna kemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku upotrebu. Svake se godine proizvede oko 20 000 000 tona HCla.
 
Klorovodična kiselina je monoprotonska kiselina čiji se soli zovu ''kloridi''. Jaka je kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.
== Opis ==
 
Klorovodična kiselina je monoprotonska kiselina što znači da može disocirati tj. ionizirati tako da otpušta samo jedan [[vodik]] svaka molekula H+. Taj ion se pridružuje molekuli vode i nastaje oksinijev [[ion]] H3O+. Što se kiselina više disocira to je kiselina jača. Drugi ion koji nastaje iz molekule HCl-a je [[klor]], Cl-. Stoga se klorovodična kiselina upotrebljava za proizvodnju natrijevog klorida NaCl tj. [[kuhinjska sol|kuhinjske soli]]. Soli klorovodične kiseline se zovu ''kloridi''. Jaka je kiselina jer disocira potpuno u [[voda|vodi]].
 
== Proizvodnja ==
Monoprotonske kiseline imaju jaku konstantu disocijacije kiseline koja pokazuje postotak disociranost u vodi. U slučaju klorovodične kiseline, konstanta je visoka. Od sedam najjačih kiselina, od kojih su sve anorganske, klorovodična kiselina najslabije prolazi redooksidaciju. Klorovodična kiselina je najmanje opasna od ovih sedam jakih kiselina, iako je jaka kiselina, jer stvara slabo reaktivne i neotrovne ione klora. Koncentrirana klorovodična kiselina može reagirati sa nekim metalima tako da nastaje njihov klorid i vodik u plinovitom stanju.
Proizvodi se otapanjem [[klorovodik|klorovodika]] u vodi, unutar tornjeva od grafita, u procesu zvanom "apsorpcija u padajućem filmu".
Svake se godine proizvede oko 20 milijuna tona.
 
 
== Uporaba ==
 
Klorovodična kiselina pripada bazi kemijske industrije. Koristi se za proizvodnju vinilovog klorida i PVC polimera, čišćenje metalnih površina od oksida, kod galvanizacije, u pH kontroli otopina.
Klorovodična kiselina ima široku uporabu danas. Na tržište dolazi u koncentrciji od 19%. Najviše se koristi za čišćenje kuhinjske soli i u klor-alkaliskim procesima.
 
== Opasnost ==
Otopina kuhinjske soli, [[NaCl]], se elektrolizira i nastaje [[klor]], [[natrijev hidroksid]] i [[vodik]]. Od dobivenog čistog klora se može ponovo s vodikom dobiti [[klorovodik]]. Novonastali plin klorovodik (HCl) u reakciji s vodom daje hidronijev ion (H3O+) i ion klora (Cl-). Reakcija je egzotermna sto znači da se oslobađa toplina.
Razrijeđena klorovodična kiselina masenog odjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva je opasna za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.
 
Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.
Cl<sub>2</sub> + H<sub>2</sub> → 2 HCl
Od nastalog čistog klorovodika se može dobit čista klorovodična kiselina. Klorovodična kiseline se široko upotrebljava u metalurgiji. Koristi se za skidanje [[željezo]]vog oksida ([[hrđa]]) sa površina željeza ili čelika. Kiselina se ne može ponovo upotrijebiti jer nastaje željezov (II) klorid.
Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub> + Fe + 6 HCl → 3 FeCl<sub>2</sub> + 3 H<sub>2</sub>O
 
Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni [[klor]].
== Opasnost ==
 
[[Klor]] i [[klorovodik]] su vrlo otrovni [[plin]]ovi koje izazivaju smetnje u dišnom sustavu. [[Fosgen]] (COCl<sub>2</sub>) je vrlo otrovan plin koji je bio poznat kao [[bojni otrov]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom Svjetskom ratu]]. Plin ulazi u alveole gdje se hidrolizom pretvara u klorovodičnu kiselinu. Tako [[pluća]] postaju ispunjena tekućinom. Klorovodična kiselina je odgovorna za opasno svojstvo Iprita. [[Iprit]] je bojni otrov koji stvara ogromne mjehure na koži koji sadrze [[limfa|limfu]] i sotalu tjelesnu tekućinu. [[Iprit]] u čistom stanju je bezbojan i bezmirisan.
 
== Povijest ==
[[Kalijev permanganat]] (KMnO<sub>4</sub>) ili [[natrijev hipoklorit]] (NaOCl) u reakciji s klorovodičnom kiselinom stvara otrovni plin [[klor]]. Klorovodična kiselina se treba rukovati s pažnjom. Najbolje je nositi gumene rukavice jer kiselina ne može razgraditi gumu. [[Voda]] se ne smije dodavati koncentriranoj kiselini (iz razloga što [[voda]] i [[kiselina]] burno reagiraju pa postoji opasnost od prskanja kiseline pa može dovesti do opeklina), već obrnuto, kiselina se treba dodavati u vodu polagano i uz stalno miješanje.
 
[[800.]] godine otkrio ju je [[alkemija|alkemičar]] ''Jabir ibn Hayyan''a. korištena je krozKroz srednji vijek korištena je u potrazi za [[kamen mudraca|kamenom mudraca]], tea kasnije sasu straneje velikihu [[Europa|europskih]]razvijanju [[kemija|kemičara]]moderne kaokemije što sukoristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, i [[Humphry Davy]] kakoi bidrugi se razvila moderna kemijakemičari. TokomTijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku upotrebuuporabu. Svake se godine proizvede oko 20 000 000 tona HCla.
 
{{Mrva-kem}}