Džafer Kulenović: razlika između inačica

'''Džafer Kulenović''' ('''Džaferbeg Kulenović''') ([[17. veljače]] [[1891]]. - [[3. listopada]] [[1956]].) Rođen je u Rajnovcima pokraj Kulen Vakufa, a preminuo u [[Damask]]u, [[Sirija|Siriji]].hrvatski političar

Rođen je u Rajnovcima pokraj Kulen Vakufa. Gimnaziju pohađao u [[Sarajevo|Sarajevu]] i [[Tuzla|Tuzli]], a [[1909]]., dva mjeseca prije mature izbačen je iz škole zbog sukoba sa srbijanskim učenicima. Maturira u [[Mostar]]u iste godine. 1909. upisao studij u [[Beč]]u, ali se zbog lošeg zdravlja vraća u [[Zagreb]] gdje završava i doktorira pravo. Već u Beču aktivan je medu tamošnjom hrvatskom pravaškom mladeži te je izabran za predsjednika starčevićanskog sveučilišnog društva "Sviest". Nakon stvaranja [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[1919]]. pristupa [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji]] (JMO) i postaje narodni zastupnik. Bio je medu rijetkima koji su glasovali protiv [[Vidovdanski ustav|Vidovdanskog ustava]] [[1921]]. To čini usprkos uputama svoje stranke govoreći: "''Provedite slobodne izbore i vidjet cete da je Bosna Hrvatska''." [[1921]]. prosvjeduje u zbog četničkog pokolja nad stanovništvom [[Sandžak]]a. Kad se JMO podjelio na centralističku (pro-srbijansku) i autonomašku listu opredjeljuje se za autonomaše. Ta lista na kojoj se i sam nalazio, na izborima za narodnu skupštinu [[1923]]. porazila je pro-srbijansku listu JMO. Jedan od idejnih začetnika "Sarajevskih punktacija" [[1933]]., u kojima JMO osuđuje diktaturu i velikosrpske težnje prema [[BiH]], zahtijevajući samoupravu. [[29. srpnja]] [[1939]]. izabran za predsjednika JMO. Budući da je JMO bila u sastavu JRZ, nastojao je da stranka ne prestane organizacijski postojati što dovodi do rascjepa JRZ. Zabilježena je u tisku njegova izjava "''Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist...i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist nego su bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda.''" U [[Dragiša Cvetković|Cvetkovićevoj]], a kasnije u [[Dušan Simović|Simovićevoj]] vladi 1939. - [[1941]]. bio je ministar. No, bio je protiv podjele Bosne i Hercegovine prema [[Sporazum Cvetković-Maček|sporazumu Cvetković-Maček]], a odlučno se protivio priključenju dijelova BiH u [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]] koji nisu ušli u istu, već u tzv. "''Srpske zemlje''".

Uoči proglašenja [[NDH]] 1941. nije napustio zemlju kao većina članova vlade Kraljevine Jugoslavije već na čelu delegacije predstavnika JMO posjećuje [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] izrazivši potporu NDH. Primivši svoje dužnosti zastupa interese muslimanskog pučanstva u NDH. Živi u Zagrebu sve do sloma NDH, tj. pada Zagreba, do [[6. svibnja]] [[1945]]. kad se s ostalim članovima vlade i dužnosnicima NDH povlači u [[Austrija|Austriju]]. [[Englezi]] ga uhićuju [[17. svibnja]] te je sproveden u logor Spittal na [[Drava|Dravi]], dan nakon dan nakon što je grupa članova vlade iz tog logora bila izručena [[SFRJ|Jugoslaviji]]. To zakašnjenje mu je spasilo život. Nakon puštanja iz logora prebacio se u [[Damask]], u [[Sirija|SirijuSiriji]] gdje je i umro. Surađivao je u više hrvatskih publikacija , od ''Hrvatske revije'' i ''Godišnjaka hrvatskog domobrana'' do ''Drine'', ''Hrvatske'' i ''Danice'', zalažući se za jedinstvo Hrvata katolika i muslimana.