Wikipedija

Zemnoalkalijski metali: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
dopunio podatke
Redak 2:
|- style="background:#ffdead;"
! [[Redni broj kemijskog elementa|Redni broj]]
! [[Kemijski element|Ime]]
! [[Kemijski simbol|Simbol]]
|-
| 4 || [[Berilij]] || Be
Redak 18:
|}
 
'''Zemnoalkalijski metali''' su [[kemijski element|elementi]] druge2. [[kemijska skupina|skupine]] [[Periodni sustav elemenata|periodnog sustava elemenata]]: [[berilij]] ('''Be'''), [[magnezij]] ('''Mg'''), [[kalcij]] ('''Ca'''), [[stroncij]] ('''Sr'''), [[barij]] ('''Ba''') i [[radij]] ('''Ra''') (koji se ponekad izostavlja zbog svoje radioaktivnosti).
 
== Svojstva ==▼
Zemnoalkalijski metali u zadnjoj ljusci svog [[elektronski omotač atoma|elektronskog omotača]] imaju po dva [[elektron]]a. Zato se njihova [[energija ionizacije]] dijeli na prvu i drugu – prva energija ionizacije je [[energija]] potrebna da bi im se oduzeo jedan elektron, a druga je energija potrebna da bi se oduzeo i drugi elektron. Druga energija ionizacije je obično dva do tri puta veća od prve. Njihova je ukupna energija ionizacije mala, ali ipak veća od energije ionizacije [[alkalijski metali|alkalijskih metala]]. Prema tome, manje su [[kemijska aktivnost|kemijski aktivni]] od alkalijskih pa se ne moraju čuvati u posebnim uvjetima. Kao i kod alkalijskih metala, kemijska im aktivnost raste s porastom [[atomski broj|atomskog broja]], pa berilij uopće ne reagira s [[voda|vodom]], reakcija magnezija treba poticaj u vidu [[toplina|topline]], dok ostali reagiraju i s hladnom vodom pri čemu nastaju [[lužine]]. U prirodi su samo u obliku [[spojevi|spojeva]], od kojih su najznačajniji [[vapnenac]], [[magnezit]], [[dolomit]], sadra ili [[gips]] te [[barit]], koji ulaze u [[sastav Zemljine kore]].
 
▲== Svojstva ==
Zbog dvaju elektrona u zadnjoj ljusci, [[metalna veza]] je jača nego u alkalijskih metala pa zemnoalkalijski imaju veće [[talište]] i [[tvrdoća|tvrdoću]]. Njihova [[gustoća]], [[vrelište]] i talište rastu s porastom atomskog broja. Svi oni imaju negativne [[redukcijski elektrodni potencijal|redukcijske elektrodne potencijale]] pa se [[elektroliza|elektrolizom]] vodenih [[otopine|otopina]] njihovih [[soli]] na [[katoda|katodi]] [[redukcija|reducira]] voda. Zato se zemnoalkalijski metali dobivaju elektrolizom [[taline|talina]] njihovih soli (najčešće [[kloridi|klorida]]). Kristalne se rešetke razlikuju: berilij i magnezij imaju heksagonsku, kalcij i stroncij gustu kubičnu, a barij i radij volumno centriranu kocku.▼
Zemnoalkalijski metali u zadnjoj ljusci svog [[elektronski omotač atoma|elektronskog omotača]] imaju po dva [[elektron]]a, stoga imaju dvije [[energija ionizacije|energije ionizacije]]. Ukupna energija ionizacije im je mala, ali ipak veća od energije ionizacije [[alkalijski metali|alkalijskih metala]].
 
Reaktivnost im raste s porastom relativne atomske mase.
 
U prirodi se zato nalaze samo u spojevima. U elementarnom stanju pokazuju znatne različitosti. Berilij ne reagira s vodom i stabilan je na zraku, magnezij reagira s vrućom vodom, dok je na zraku stabilan i presvučen karbonatom, kalcij reagira s hladnom vodom, ali se može čuvati u suhom zraku u kojem se prekrije karbonatom, dok stroncij, barij i radij brzo reagiraju s vodom i moraju se čuvati pod mineralnim uljem.
 
Općenita reakcija s vodom glasi:
 
:::M<sub>(s)</sub> + 2 H<sub>2</sub>O → M<sup>2+</sup> + 2 OH<sup>-</sup> + H<sub>2(g)</sub>
 
 
U svim spojevima dolaze u stupnju oksidacije +2, a najčešće u obliku klorida. Svi spojevi su im ionski, a njihovi kationi ne hidroliziraju ili hidroliziraju vrlo malo.
 
Zbog dvaju elektrona u zadnjoj ljusci, [[metalna veza]] je jača nego kod alkalijskih metala, pa zemnoalkalijski imaju više [[talište]] i [[tvrdoća|tvrdoću]]. Porastom atomskog broja, raste im [[gustoća]], a opadaju [[talište]] i [[vrelište]].
 
▲Zbog dvaju elektrona u zadnjoj ljusci, [[metalna veza]] je jača nego u alkalijskih metala pa zemnoalkalijski imaju veće [[talište]] i [[tvrdoća|tvrdoću]]. Njihova [[gustoća]], [[vrelište]] i talište rastu s porastom atomskog broja. Svi oni imaju negativne [[redukcijski elektrodni potencijal|redukcijske elektrodne potencijale]] pa se [[elektroliza|elektrolizom]] vodenih [[otopine|otopina]] njihovih [[soli]] na [[katoda|katodi]] [[redukcija|reducira]] voda u vodik. Zato se zemnoalkalijski metali dobivaju elektrolizom [[taline|talina]] njihovih soli, (najčešće [[kloridiklorid|klorida]]). Kristalne se rešetke razlikuju: berilij i magnezij imaju heksagonsku, kalcij i stroncij gustu kubičnu, a barij i radij volumno centriranu kocku.
 
Ionski karakter veza u njihovim spojevima raste s porastom relativne atomske mase, što prati i bazičnost njihovih oksida i hidroksida. Zbog toga je [[berilijev hidroksid]] amfoteran, a [[radijev hidroksid]] vrlo lužnat. Berilijevi spojevi snažno kiselo hidroliziraju, a radijeve su neutralne.
 
Kristalne im se rešetke razlikuju: berilij i magnezij imaju heksagonsku, kalcij i stroncij gustu kubičnu, a barij i radij volumno centriranu kocku.
 
U prirodi se pojavljuju kao minerali: [[beril]], [[kalcit]] i [[aragonit]], [[magnezit]], [[dolomit]], sadra ili [[gips]] te [[barit]], koji ulaze u [[sastav Zemljine kore]].
 
Berilij i magnezij ne boje plamen, dok ga kalcij boji ciglasto crveno, stroncij karmin-crveno, barij zeleno, a radij grimizno.
 
 
== Uporaba ==
Kao elementarne tvari, neki od njih imaju važne primjene, dok ih neki nemaju. U obliku spojeva, svi osim berilija i radija imaju široku primjenu.
 
 
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Zemnoalkalijski_metali"