Manirizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uređenje
Redak 1:
[[Datoteka:Tintosoup.jpg|mini|300px|<center>[[Jacopo Tintoretto]], '''[[Posljednja večera (Tintoretto)|Posljednja večera]]''', [[1592.]]-94., ulje na platnu, 3,66x5,69 m, [[San Giorgio Maggiore]], [[Venecija]].<center>]]
'''Manirizam''' je umjetnički pravac u [[Zapadna umjetnost|zapadnoj Europi]] iz druge polovice 16. stoljeća.
 
==Nastanak i osobine==
 
[[Datoteka:Vasari.jpg|mini|lijevo|200px|<center>[[Giorgio Vasari]] s naslovnice njegove knjige ''[[Životi slavnih umjetnika]]'' iz [[1568.]] <small>Vasari je bio maniristički slikar i arhitekt, te s ovim djelom (Biografije renesansnih umjetnika) jedan od prvih [[Povijest umjetnosti|povjesničara umjetnosti]].</small><center>]]
[[Datoteka:Jacopo Pontormo 004.jpg|mini|200px|<center>[[Jacopo Pontormo]], '''[[Polaganje Krista u grob]]''', [[1525.]]-28., ulje na platnu, 3,12x1,93 m, Crkva sv. Felicije, [[Firenca]].<center>]]
Otkriće novih putova prema Istoku, koji zaobilaze [[Mediteran]], otkriće [[Amerika|Amerike]], pojava engleskog sukna na tržištu, priliv američkog zlata uzrokovali su propadanje talijanskih gradova i uzdizanje zapadnoeuropskih (prije svega [[Španjolci]] i [[Portugalci]], potom [[Englezi]] i [[Francuzi]]), koji su iskoristili ekonomsku prednost svoga geografskog položaja za naglo bogaćenje. No, duhovna kriza u [[Italija|Italiji]] prisutna je i u čitavoj [[Europa|Europi]] kao rezultat dubokih društvenih promjena i nestanka jedinstvene, katoličke, feudalne Europe. Čak su i u svemiru otkrivena kretanja koja odstupaju od [[Nikola Kopernik|Kopernikove]] savršene [[Simetrija|simetrije]] kružnice ([[Tycho Brahe]] i [[Johannes Kepler]]), renesansna "divna simetrija" je izgubljena, otvara se i ruši.
 
Redak 14:
==Slikarstvo==
 
[[Datoteka:Girolamo Francesco Maria Mazzola - Madonna with the Long Neck.jpg|mini|lijevo|<center>[[Parmigianino]], '''[[Dugovrata Madonna]]''', [[1534.]]-40, ulje na dasci, 216 x 132 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]]. <br /> Djelo ostalo nedovršeno nakon autorove smrti.<center>]]
[[Datoteka:Resurreccion_Prado.jpg|mini|[[El Greco]], '''[[Uskrsnuće Kristovo]]''', [[1597.]]-[[1610.]], ulje na platnu, 2,75x1,27 m, [[Prado]], [[Madrid]].]]
U slikarstvu i kiparstvu se udaljava od skladnih, renesansnih proporcija, one se izdužuju, a svjetlo i sjena su uznemireniji, ponekad neprirodni, kao i boje koje više nisu lokalne (kao u prirodi), nego postaju slobodne (proizvoljne). Prve naznake nemira vide se u djelima [[Rosso Fiorentino|Rossa Fiorentina]] i [[Jacopo Pontormo|Jacopa Pontorma]].
Redak 29:
 
 
[[Datoteka:Rape of the Sabine Women.jpg|mini|<center>[[Giambologna]], '''[[Otmica sabinjankiSabinjanki]]''', [[1581.]]-[[1583.]], mramor, ''Piazza Signorola'', [[Firenca]].<center>]]
Maniristički kipari nisu se svojim ostvarenjima uspjeli približiti dostignućima slikara. Najzanimljivije skulpture toga razdoblja odlikuju se otmjenošću i nastale su izvan Italije. Najpoznatiji predstavnik tog stila je [[Benvenuto Cellini]] koji je isticao svoju domišljatost i vještinu na svojim nepokretnim, ali otmjenim i izduženim likovima glatke puti. Cellini je najviše radio na dvoru francuskog kralja [[Franjo I.|Franje I.]] u Fointanebleau koji je postao svojevrsnom renesansnom školom za mlade europske umjetnike.
 
Redak 36:
==Arhitektura==
 
[[Datoteka:Villa Rotonda front.jpg|mini|250px|lijevo|<center>[[Andrea Palladio]], '''[[Vila Rotonda]]''' u [[Vicenca|Vicenci]], [[1550.]]-[[1606.]] Jedan od četiri ista pročelja.<center>]]
U arhitekturi, najistaknutiji predstavnik manirizma je svakako [[Andrea Palladio]] (1508.-1580.). Njegova [[Vila Rotonda]], aristokratski ljetnikovac u blizini [[Vicenca|Vicence]], je najbolji primjer manirističke arhitekture. On se sastoji od četvrtastog bloka s kupolom i četiri jednaka trijema sa svake strane koji izgledaju poput pročelja antičkog hrama. Građevina više nije statična s glavnim pročeljem i leđima, njena su sva četiri pročelja jednako vrijedna. Strogog, simetričnog, centralnog tlocrta s četiri prostrane terase kao da tjera stanara da se kreće prema vani, prema prirodi. Tako je Palladio unio određenu dinamičnost u arhitekturu. To su najjasnije odlike manirizma – nemir i neodređenost.
[[Datoteka:CampidoglioEng.jpg|mini|250px|<center>[[Michelangelo]], '''Trg [[Campidoglio]]''' (Kaptol) u [[Rim]]u. [[Bakropis]] Étienne Dupéraca.<center>]]
 
[[Datoteka:CampidoglioEng.jpg|mini|250px|[[Michelangelo]], '''Trg [[Campidoglio]]''' (Kaptol) u [[Rim]]u. [[Bakropis]] Étienne Dupéraca.]]
Još jedno od djela manirističke arhitekture i uvod u barok je djelo svestranog genija [[Michelangelo|Michelangela]], a to je rješenje ''trga [[Campidoglio]]''. Zapravo promatrajući njegova djela, već od ''[[Donni Tondo|Donijeva medaljona]]'' ([[1503.]]) i ''[[Posljednji sud|Posljednjeg suda]]'' u ''[[Sikstina|Sikstinskoj kapeli]]'' (1520.-34.), otkrivamo umjetnikov veliki doprinos manirizmu.
Campidoglio je trg u [[Rim]]u koji nije statičan, asketski geometričan, miran, statičan, dakle nije renesansni kao svi trgovi do tada. On se kao prvo nalazi na brežuljku (''Kaptol''), te se do njega dolazi preko tri različita uspona od kojih je jedan čak vijugav, okružuju ga tri zgrade bogato raščlanjenih volumena koje su postavljene u [[trapez]] (ne u [[kvadrat]]) i time poništava iluziju skraćenja, a centralno dvorište ispunjeno je nemirnom [[Elipsa|eliptičnom]] shemom. Michelangelo je postigao dotada nepoznati efekt potpune promjene arhitekture ovisno od pogleda na nju i iz nje; želio je djelovati na posjetitelja kojemu ovaj trg izniče pred očima kako se on penje do njega – uključio je vrijeme u doživljaj arhitekture.