Razlika između inačica stranice »Žanr-scena«

Karakteristična "običnost" prizora ipak redovito sadrži diskretnu poantu u smislu [[Drama|dramatike]], [[satirasatiresatira|satire]], [[didaktika|didaktike]], romatičnom ili sentimentalnom. Radovi [[Jacob Steen|J. Steena]], [[Honore Daumier|H. Daumiera]] i Th. Rowladson pretežno su satirični, [[William Hogarth|W. Hogartha]] moralizatorski, a [[Fragonard|J.-H. Fragonarda]] i [[Jean Fracois Millet|J.-F. Milleta]] sentimentalni ili romantični.

Pojava žanr-scena, ali opadanje interesa za žanr-scene, ovise o općim društveno-[[psihologija|psihološkim]] faktorima koji određuju karakter određenog [[zapadna umjetnost|umjetničkog razdoblja]]. U onima u kojim prevladavaju [[idealizacija]] oblika i sloboda mašte ([[antika]], [[Bizant]], [[gotika]], [[renesansa]]), genre je obično smatran manje vrijednom umjetničkom vrstom. Dok se u onim razdobljima u [[povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]], koja su težila [[realizam|realističkom]] oblikovanju ([[Egipat]], [[Helenizam]], [[iluminirani rukopisi|gotički rukopisi]], [[barok]], itd.) javlja težnja čistog žanr-slikarstva.

Prve žanr-scene se javljaju u svezi s ostvarenjima koja nemaju reprezentativni karakter. Takve su npr. zidne slike u egipatskim, [[Etruščanska umjetnost|etruščanskim]] ili [[minojska kultura|kretskim]] grobnicama koje prikazuju poljske radove, lov, ribbolov, ples, gradnju, toalete i dr., ili [[srednji vijek|srednjovjekovni]] [[iluminirani rukopisi]]). Tu umjetnik nije bio obvezatan poštivati stroga [[ikonografija|ikonografska]] pravila, što je sikama davalo svježinu i draž neposrednog opažanja života.

Najbrojniji primjeri žanr-scena u [[umjetnost stare Grčke|helenističko]]-[[umjetnost starog Rima|rimskoj umjetnosti]] su sačuvani u Pompejipompejanskim[[Pompeji|pompejanskim]] freskama[[freska]]ma i [[mozaik|mozaicima]] (pa čak i mitološki događaji prikazani kao zbivanja iz realnoga života).

U [[rana renesansa|ranoj renesansi]] kršćanski prizori su često smješteni u [[pejzaž]] s [[veduta|vedutom]] grada u pozadini, dok [[visoka renesansa]] njeguje religiozni genre s preciznim opsom scenarija i kostima svoga vremena, a često i portretima[[portret]]ima suvremenika koji prisustvuju događaju (B. Gonzzoli, [[Domenico Ghirlandaio]], [[Vitorre carpaccioCarpaccio]], [[Paolo Veronese]]). Njzačajniji predstavnici žanr-scena u [[Njemačka|Njemačkoj]] je [[Albrecht Dürer]], a u [[Francuska|Francuskoj]] [[Jean Fouquet]].

U Holaniji[[Holandija|Holandiji]] i [[Flandrija|Flandriji]] se u 16. i 17. stoljeću žanr-slikarstvo javlja kao dominantna vrsta koja doseže visoku umjetničku razinu. Predstavnici su: Peter[[Pieter Brueghel stariji]], [[J. Jordaens]], [[Jan Vermeer]], [[Peter de Hooch]], [[Peter Aertsen]], [[Rembrandt]] i J.[[Jacob Steen]].

Kraj žanr slikarstva u ovom smislu označit će pojava [[impresionizam|impresionizma]], prvog modernog pravca u likovnoj umjetnosti.