|
autooznaka = ST
}}
'''Vranjic''' je poluotok i naselje na njemu, smještenosmješten sjeverno od [[Splitski poluotok|Splitskog poluotoka]],a pokrajjugozapadno ušćaod rijekegrada [[JadroSolina]].
[[Datoteka:Crkva sv. martina.jpg|mini|250px|desno|Crkva_sv._Martina.jpg]]
Toma Arhiđakon u 13.st. spominje Vranjic, kojega zove Hurania, kao otok, opisujući kako su Mlečani porušili kaštel nadbiskupa Bernarda na njemu, dok je u splitskom rukopisu Tomina kodeksa naknadno rukom dopisano: "Huragniz".
Arheolog prof. dr. [[Zdenko Brusić]] sa Zadarskog sveučilišta tvrdi da Vranjic datira u kasno brončano doba,točnije oko 1000. godine prije Krista (nalazi keramike).
Hidroarheolozi su u nedavnim podvodnim istraživanjima koja su se vršila zajedno sa obnavljanjem mjesne rive očelivali antičke nalaze, jer su prije dvije godine u okolici nađene dvije antičke statue. Uz antičke, Vranjic je poznat i po starokršćanskim artefaktima. Ipak, arheološki stručnjak prof. dr. [[Zdenko Brusić]] sa Zadarskog sveučilišta potvrdio je sumnje kako nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu, točnije oko 1000. godine prije Krista, čime se starost mjesta pomiče 1000 godina unatrag.
==[[Naše malo misto]]==
{{izdvoji}}
[[Datoteka:mmisto.jpg|mini|250px|desno|mmisto.jpg]]
Malo je poznato da je ta kultna serija snimana uglavnom u Vranjicu. Serija prikazuje život u malom dalmatinskom mjestu sredinom prošlog stoljeća, kroz kronike mjesnog kroničara, mjesnog poštara (pošćer) Andrija Bombišta (M. Vojković), prateći dogodovštine doktora (dotura) Luigija (K. Bulić), njegove Bepine (A. Kisić), Roka Prča (B. Dvornik), Načelnika (V. Medar), Brice (Miše Martinović), Postolara (Antun Nalis) i drugih.
Naše malo misto jedno je od najboljih i najpopularnijih djela hrvatske kinematografije. Do danas je reprizirano devet puta.
Serija vremenski obuhvaća razdoblje od vremena neposredno pred Drugi svjetski rat do razdoblja prvih gospodarskih liberalizacija prema zapadu nakon Drugog svjetskog rata.
U njoj su, zapravo dokumentirana i ismijana ponašanja lokalnog stanovništva u svakodnevnim životnim situacijama i u situacijama koje su im se nametnule - rat i novi sustav vlasti.
==Stanovništvo==
==Crkveni pjevački zbor==
Muški Crkveni pjevački zbor iz Vranjica u svom stoljetnom djelovanju nastupao je diljem naše domovine. U svom početku je svoju aktivnost vezivao za bližu okolicu (područje bivše općine Split), a kasnije, iza 70-ih godina ovog stoljeća, je bio na gostovanjima i u susjedne gradove.
Počnimo od najudaljenijih krajeva Hrvatske. Još tijekom domovinskog rata bio je (kao uži sastav) gotovo uz crtu bojišnice u Cerni (Slavonija) rigodomprigodom žetelačkih svečanosti. Isto tako nakon oslobođenja Istočne Slavonije skupa s udrugom [[“Hrvatska žena”]] iz Splita, posjetio je Okučane, Vukovar i Ilok. Tada je nastupio u crkvi i na prigodnim koncertima.
Godine 1999. na zamolbu vetrana hrvatske vojske sudjelovao je na spomen misi za poginule na Bleiburgu. Nastupio je i u Varaždinu u Župi sv. Ilije po Obrežom. Tom je prigodom posjetio i Krašić, a na Plitvicama je oao počast prvom poginulom hrvatskom branitelju Josipu Joviću.
Više puta nastupio je u našoj metropoli – Zagrebu. Prvi put u sklopu Pasionske baštine u [[Studenskom centru]], zatim na hipofromuhipodromu prigodom prvog posjeta Svetog ca našojoca domovini, kao predstavnik Južne Hrvatske metropolije. Nastupio je u Zagrebu i kod izborne konvencije HSS, a dva puta i na pogrebnim svečanostima prvaka HSS-a g. Mačeka i g. Krnjevića. Tada je nastupio u staroj gradskoj vijećnici i katedrali.
Ovaj sastav nastupio je više puta u Zadru i Šibeniku, a zatim u Kninu, Trogiru i Sinju. Gotovo sigurno nastupio je u svim većim crkvama u gradu Splitu (Sv. Dominik, Gospa od zdravlja, kod časnih sestara “Ančele”). Bio je nekoliko puta gost u splitkoj katedrali sv. Petra (u svim korizmenim pučkim napjevima).
Predstavnici ovog zbora još su 70-ih godina nastupali, skupa sa splitskim sjemeništarcima u opereti “Narod svetoga Petra”, zatim u velikom broju sudjelovali su 1976. godinu solinskim slavljima (XIII stoljeća kršćanstva u Hrvata, 1986. godine o 10-oj godišnjici solonskog jubileja, zatim za drugog pohoda Svetoga oca Hrvatskoj u Splitu i Solinu).
Pjevači svojom aktivnošću, a posebno zborovođe i orguljaši su poticali i druge zborove u našoj okolici na sličnu aktivnost. Napominjem da je izIz ovakvog odnosa proizašla suradnja zborova u ovoj okolici (Klis, Solin, Mravince, Kućine, Kamen, Stobreč), a ona se naročito očituje prilikom sprovoda za pjevale i zaslužne članove u spomenutim župama. ▼Posebno ističem tradicionalno sudjelovanje u svečanostima Male Gospe u Solinu. Može se slobodno kazati da o broju nastupa u Solinu nemamo evidenciju, ali bilo ih je podjednako mnogo i sakralnog i svjetovnog sadržaja.
▲Pjevači svojom aktivnošću, a posebno zborovođe i orguljaši su poticali i druge zborove u našoj okolici na sličnu aktivnost. Napominjem da je iz ovakvog odnosa proizašla suradnja zborova u ovoj okolici (Klis, Solin, Mravince, Kućine, Kamen, Stobreč), a ona se naročito očituje prilikom sprovoda za pjevale i zaslužne članove u spomenutim župama.
Vranjički crkveni pjevači nastupali su i na otocima: dva puta na Hvaru, tri puta na Šolti, pa u Korčuli (Lumbarda) i Drveniku. Nastupali su i u Omišu (crkvi) i na Omiškom festivalu. Imali su nekoliko nastupa i u Makarskoj, Baškoj vodi te Kuli Norinskoj (kod Metkovića).
Ovaj zbor je skupa s pjevačima Solina, Stobreča i Velog Varoša (Split) snimio ploču [[“Puče moj”]], a također je snimio i kazetu starih crkvenih pučkih napjeva. Sudjelovao je i u radio emisijama i mnogo je puta bio pred TV kamerama.
Zbor je više puta nagrađivan i pohvaljivan.
| 