Hannah Arendt: razlika između inačica

Dodan 121 bajt ,  prije 13 godina
u.
No edit summary
(u.)
 
 
== Hannah Arend, "O zlu" ==
 
Hannah Arendt usmjerava pažnju na moralna pitanja koja se tiču individualnog ponašanja i postupanja , tj. na pravila i mjerila pomoću kojih su ljudi odvajali ono što je ispravno od onog što je neispravno, ono što im je služilo da bi sudili ili opravdali sebe ili druge, a za čiju se valjanost smatralo da je sama po sebi očita svakoj zdravoj osobi, bilo kao dio božanskog ili prirodnog prava.
 
Arendt kritizira Nietzcheovu[[Nietzche]]ovu potragu za novim vrijednostima, smatrajući da Nietzche, ,iako je zaista je bio moralist , i njegova filozofija imaimaju jednu manu – ono što je on navodio kao kriterij bio je sam Život , a njegova kritika je bila je vođena mišlju da su kršćanska i platonistička etika koristile mjerila koja nisu s ovoga svijeta, međutim. Međutim, ArendtArendtova tvrdi :
Hannah Arendt usmjerava pažnju na moralna pitanja koja se tiču individualnog ponašanja i postupanja tj. na pravila i mjerila pomoću kojih su ljudi odvajali ono što je ispravno od onog što je neispravno,ono što im je služilo da bi sudili ili opravdali sebe ili druge,a za čiju se valjanost smatralo da je sama po sebi očita svakoj zdravoj osobi, bilo kao dio božanskog ili prirodnog prava.
 
„…no{{citat|…no proglasiti život najvišim dobrom je, što se tiče etike, izbjegavanje pitanja, budući da svaka etika , i kršćanska i nekršćanska , pretpostavlja da život nije najviše dobro za smrtnike i da se u životu uvijek radi o nečem što nije tek održavanje i razmnožavanje individualnih živih organizama.}}
Arendt kritizira Nietzcheovu potragu za novim vrijednostima smatrajući da Nietzche ,iako zaista je bio moralist , njegova filozofija ima jednu manu – ono što je on navodio kao kriterij bio je sam Život ,a njegova kritika je bila vođena da su kršćanska i platonistička etika koristile mjerila koja nisu s ovoga svijeta, međutim , Arendt tvrdi :
 
Ono što je ArendtArendtova htjela reći je to da Nietzche nije znao da će ljudi svojim ponašanjem sami sebe, tj. ljudsku vrstu, dovesti u stanje u kojem je krucijalno pitanje opstankaopstanak, pa je tako nemoguće tvrditi da je opstanak ljudske vrste najveće dobro, jer bi tu ujedno prestali postojati svaka etika i svaki moral. Jedini novi moralni princip modernog doba je negiranje morala kao takvog.
„…no proglasiti život najvišim dobrom je što se tiče etike izbjegavanje pitanja,budući da svaka etika , i kršćanska i nekršćanska , pretpostavlja da život nije najviše dobro za smrtnike i da se životu uvijek radi o nečem što nije tek održavanje i razmnožavanje individualnih živih organizama.“
 
SmatraTakođer, ona smatra da se za vrijeme Hitlerove[[Hitler]]ove vladavinevlasti moral srušio u puki [[mores]], tj. u navike,običaje običaje, proizvoljne konvencije i to ne kod kriminalaca, već kod običnih ljudi koji nisu ni pomišljali da dovedu u sumnju moralne propise sve dok su bili društveno prihvaćeni. Međutim, kada je Hitler ustrojio svoje tvornice smrti i obznanio novi set vrijednosti - s kojim je došao i usklađeni pravni sustav – a čime je dokazao da netko nije morao biti uvjereni nacist pa da se prilagodi i zaboravi nena svoj društveni status, veći na moralna uvjerenja. koja su nekad bila dio toga.Nakon rata taj moralni problem je bio potisnut, sve dok nisu započelipočeli poslijeratni procesi protiv tzv. ratnih zločinaca, čime su ljudi bili prisiljeni shvatiti moralnoda je riječ o moralnom gledištegledištu. Naime, moralni problem je bio potisnut zato što je tijek događaja bio monstruozan, nije se smio dogoditi, a ljudi nisu u stanju ni izreći kaznu niti oprostiti, takva se prošlost ne može „savladati“„svladati“. Cjelokupno ozračje današnje rasprave o istom je toliko nabijeno emocijama i svatko mora biti spreman da i sam bude uvučen u raspravu na razini na kojoj nije moguća nikakva ozbiljna rasprava.
Ono što je Arendt htjela reći je to da Nietzche nije znao da će ljudi svojim ponašanjem sami sebe tj. ljudsku vrstu dovesti u pitanje opstanka, pa je tako nemoguće tvrditi da je opstanak ljudske vrste najveće dobro jer bi tu ujedno prestali postojati svaka etika i svaki moral. Jedini novi moralni princip modernog doba je negiranje morala kao takvog.
 
Smatra da se za vrijeme Hitlerove vladavine moral srušio u puki mores tj. navike,običaje , proizvoljne konvencije i to ne kod kriminalaca, već kod običnih ljudi koji nisu ni pomišljali da dovedu u sumnju moralne propise sve dok su bili društveno prihvaćeni.Međutim, kada je Hitler ustrojio svoje tvornice smrti i obznanio novi set vrijednosti s kojim je došao i usklađeni pravni sustav – čime je dokazao da netko nije morao biti uvjereni nacist pa da se prilagodi i zaboravi ne svoj društveni status, već moralna uvjerenja koja su nekad bila dio toga.Nakon rata taj moralni problem je bio potisnut sve dok nisu započeli poslijeratni procesi protiv tzv. ratnih zločinaca čime su ljudi bili prisiljeni shvatiti moralno gledište. Naime, moralni problem je bio potisnut zato što je bio monstruozan, nije se smio dogoditi,a ljudi nisu u stanju ni izreći kaznu niti oprostiti, takva se prošlost ne može „savladati“. Cjelokupno ozračje današnje rasprave o istom je toliko nabijeno emocijama i svatko mora biti spreman da i sam bude uvučen u raspravu na razini na kojoj nije moguća nikakva ozbiljna rasprava.
 
Takvi procesi su doveli do učestalijeg propitivanja udjela u krivnji onih koji nisu pripadali zločinačkim kategorijama , a ipak su imali svoju ulogu u režimu isto kao i oni koji su šutjeli i prihvaćali situaciju iako su imali mogućnost da o tome progovore čime se vraća na to da se moralno ponašanje ne razumije samo po sebi,jer se čovjek povodi za primjerima, isto tako i djeluje prema svome sudu pa čovjek nije samo racionalno biće,već je i biće koje se nalazi u svijetu osjetila koja će ga dovesti u iskušenja ,koja će ga navesti da ponekad ne sluša ni razum ni srce.Stoga se moralno ponašanje ne poznaje samo od sebe već moć moralna spoznaja razlikovanja dobra od zla.Ipak, Arendt na kraju dodaje:
 
„No istinsko je zlo ono što uzrokuje nijemu stravu,kada sve što možemo reći jest:to se nije smjelo dogoditi.“
 
Smatrajući da nitko ne želi biti zao (jer bi to bio moralni apsurd) ,te da se u vrijeme sloma nitko više nije plašio Božjeg gnjeva ili paklenih muka Arendt smatra da se onaj mali broj ljudi koji su odbili poslušnost nisu pozivali na vjerske strahove,već na nedopuštenja savjesti. Iako je i sam Aristotel smatrao da postoji božansko, za njega je to bilo ono besmrtno i vječno smatrajući da je čovjekova najveća vrlina to što se u svojoj smrtnosti može približiti božanskome.No,koji je način života najbolji onaj o „ dobrome životu“ ili ne , to je način o kojem treba odlučiti sam čovjek,jer moralno ponašanje ovisi prije svega o ponašanju prema samome sebi i radeći iznimke u vlastitu korist,čovjek ne smije doći u položaj u kojem će prezirati samoga sebe.Dužnost koju čovjek ima prema samome sebi stavlja dužnost spram drugih i tu nije riječ o brizi za druge već za sebe,jer mjerilo nije ni ljubav prema susjedu ni ljubav prema samome sebi,mjerilo je samopoštovanje.
 
Takvi procesi su doveli do učestalijeg propitivanja udjela u krivnji onih koji nisu pripadali zločinačkim kategorijama , a ipak su imali svoju ulogu u režimu isto kao i oni koji su šutjeli i prihvaćali situaciju iako su imali mogućnost da o tome progovore čime se vraća na totezu da se moralno ponašanje ne razumije samo po sebi. Naime,jer se čovjek se povodi za primjerima, isto tako i djeluje, premadakle svomesukladno sudusvojim prosudbama, pa čovjek nije samo racionalno biće, već je i biće koje se nalazi u svijetu osjetila koja će ga dovesti u iskušenja kušnje, koja će ga navesti da ponekadkatkad ne sluša ni razum ni srce. Stoga se moralno ponašanje ne poznaje samo od sebe već moć moralna spoznaja razlikovanja dobra od zla. Ipak, Arendt na kraju dodaje:
 
„No istinsko je zlo ono što uzrokujeuzroči nijemunijemi stravustrah,kada kad je sve što možemo reći jest: to se nije smjelo dogoditi.“
 
Smatrajući da nitko ne želi biti zao (jer bi to bio moralni apsurd) , te da se u vrijeme sloma nitko više nije plašio Božjeg gnjeva ili paklenih muka Arendt smatra da se onaj mali broj ljudi koji su odbili poslušnost nisu pozivalipozvao na vjerske strahove, već na nedopuštenja savjesti. Iako je i sam [[Aristotel]] smatrao da postoji božansko, za njega je tobožansko bilo ono besmrtno i vječno. smatrajućiOn je smatrao da je čovjekova najveća vrlina to što se u svojoj smrtnosti može približiti božanskome. No, koji je način života najbolji onaj- oje li dobrometo životu“ono ilišto nese ,trivijalno toshvaća jekao način„dobar život“ ili ne - o kojemtomu treba odlučiti sam čovjek, jer moralno ponašanje ovisi prije svega o ponašanju prema samome sebi. i radeći iznimkeDjelujući u vlastitu korist, čovjek ne smije doći u položaj u kojem će prezirati samoga sebe. Dužnost koju čovjek ima prema samome sebi stavljapretpostavlja i dužnost spram drugih. iBrinući tuza nijedruge riječčovjek obrine brizi za druge veći za sebe,jer dakle mjerilo nije ni ljubav prema susjedu ni ljubav prema samome sebi, mjerilo je samopoštovanje.
 
Arendt smatra da sokratovski moral funkcionira samo kao formula zasnovana na ideji o uvjetu koji nas sprječava da činimo zlo,jer bi bili u raskoraku sa samim sobom,bez obzira da li bismo pri tome bili u raskoraku i sa čitavim ostatkom svijeta. Međutim, ta formula sokratovog morala je bila zasnovana na razumu koji nije ni puki intelekt već razum kao moć djelovanja, djelovanja u trenutku kada se nađemo leđima okrenuti prema zidu.Zapravo,moć te formulacije je da su njena moć i praktično značenje samo u situacijama krize i hitnosti.Moralni aspekti mišljenja su sekundarni jer se mišljenje odvija u samoći,pa sam proces mišljenja ne može dati pozitivne indikacije za naše ponašanje prema drugima.
Sudimo i razdvajamo dobro od zla tako što u glavi imamo neki događaj ili osobu kroz događaje iz prošlosti koji su postali primjeri.Naše odluke o tome što je ispravno, a što je pogrešno ovise o društvu u kojem želimo provesti svoj život. To društvo biramo pomoću primjera živih ili mrtvih,stvarnih ili izmišljenih osoba koje nam služe da učimo kroz njihove primjere. Iz nespremnosti da odaberemo vlastite uzore i društvo ,te iz nespremnosti ili nesposobnosti da se rasuđivanjem odnosimo spram drugih nastaju skandali, kamenje spoticanja koje ne možemo ukloniti jer do njih nisu doveli ljudski ni ljudski razumljivi motivi.
 
„U tome je strava , a istovremeno i banalnost zla.“
 
 
== Djela ==