Razlika između inačica stranice »Perzijsko Carstvo«

Dodano 28.049 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
{{dz}}
#PREUSMJERI [[Perzija]]
[[Datoteka:Perzijsko carstvo.jpg|mini|400px|desno|Perzijsko carstvo oko [[500. pr. Kr.]]]]
'''Perzijsko Carstvo''' je općeniti naziv za više carstava kojima su vladale [[Perzijski narod|perzijske]], odnosno [[Iranski narodi|iranske]] dinastije. Ta carstva protezala su se na većim dijelom [[Bliski istok|Bliskog istoka]].
 
== Nastanak ==
 
[[Grci]] su prvi dali ime ''Perzija'' cijelom Iranu, što dolazi od Parse, domovine [[Ahemenidi|Ahemenida]], današnje pokrajine [[Fars]]. Ta je Perzija, uz današnji [[Iran]], uključivala i djelove [[središnja Azija|središnje Azije]], [[Afganistan]]a i [[Kavkaz]]a. Narodi ovih područja, povezani [[Perzijski_ jezik|perzijskim jezikom]] i kulturom, potekli su od nomadskih indo-europskih Arijevaca, koji su se doselili na visoravan u drugom tisućljeću p.n.e.
 
Od kasnog 6. st. p.n.e. Perzijsko carstvo ahemedinske dinastije, koje je obuhvaćalo zemlje od središnje Azije do [[Ind]]a i od [[Egipat|Egipta]] do [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], 200 godina bilo je najveća i najbolje ustrojena tvorevina u starom svijetu. [[Kir Veliki]], osnivač ovog carstva, po prvi je put ujedinio Iransku visoravan, koja je postala novo središte moći na [[Bliski Istok|Bliskom]] i [[Srednji istok|Srednjem]] Istoku.
 
== Ahemenidska dinastija ==
{{glavni|Ahemenidsko Carstvo}}
 
=== Kir Veliki (559. - 529. pr.n.e.) ===
 
[[Datoteka:Pasargades_cyrus.jpg|mini|150px|desno|[[Kir Veliki|Kirova]] grobnica u [[Pasargad]]u]]
[[Kir Veliki]] došao je na vlast u [[Anšan]]u [[559. pr. Kr.]] kao nasljednik svoga oca [[Kambiz I.|Kambiza I.]], te je ujedinio nekoliko perzijskih i iranskih skupina. On je takođe stupio u bliže odnose s [[Babilon]]om koji se u to doba pobunio protiv Medijaca, koji su vladali nad Perzijancima. Godine [[549. pr. Kr.]] porazio je medijskoga kralja [[Astijag]]a, ušao u [[Ekbatana|Ekbatanu]] i postao kraljem Medijaca i Perzijanaca. Došavši na vlast Kir Veliki započinje osvajačke ratove. Kroz sljedeće dvije do tri godine osvaja [[Lidija|Lidiju]] i grčke gradove u [[Jonija|Joniji]].
Nastavlja osvajačke pohode krećući se prema istoku i proširuje granice carstva do Baktrije i Sogdijane i uz rijeku Sir Dariju. Nakon što je zavladao [[Anatolija|Anatolijom]] i proširio istočne djelove carstva Kir je svoju pažnju usmjerio na [[Babilon]], te ga osvaja početkom listopada [[539. pr. Kr.]]. Ova je pobjeda Kiru donijela, ne samo [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], nego i cijelo [[Babilonija|Babilonsko kraljevstvo]], koje se protezalo do granica [[Drevni Egipat|Egipta]]. Nakon što je osvojio Babilon dao je sastaviti popularni ''[[Kirov cilindar]]'' koji se danas smatra prvim dokumentom o ljudskim pravima u povijesti.
 
Prilikom povratka u [[Iran]] Kir Veliki poginuo je u vojnom pohodu protiv [[Skiti|Skita]] na sjeveroistočnoj granici [[529. pr. Kr.]], dok drugi izvori navode kako je umro mirno u perzijskoj prijestolnici. Njegovo tjelo prenijeto je u [[Pasargad]], [[glavni grad]] što si ga je sam izgradio, navodno na mjestu njegove pobjede nad [[Astijag]]om.
 
[[Datoteka:Map achaemenid empire en.png|mini|desno|250px|[[Ahemenidsko Carstvo]], [[Najveća carstva svijeta|najveće carstvo]] u povijesti [[Antika|antike]]]]
 
=== Kambiz II. (529. - 522. pr.n.e.) ===
 
Nakon smrti Kira Velikog [[529. pr. Kr.]] na vlast je došao njegov sin [[Kambiz II.]] Četiri godine kreće na [[Egipat]] i napreduje sve do iza Prvog [[katarakt]]a, a na zapad do [[Cirena|Cirene]]. Preuzimajući egipatske običaje, proglasio se [[faraon]]om.
 
Međutim [[522. pr. Kr.]] do njega je doprla vijest o pobuni u Perziji. Dok je putovao iz [[Sirija|Sirije]] u Perziju, Kambiz II. nesretnim je slučajem poginuo. Njegov kopljonoša [[Darije I. Veliki|Darije]] koji je potjecao iz jednog ogranka ahemenidske dinastije, nastavio je put prema Perziji i uspješno ugušio ustanak.
 
=== Darije I. (522. - 486. pr.n.e.) ===
 
U prvim godinama svoje vladavine [[Darije I. Veliki]] krenuo je prema [[Indija|Indiji]], gdje je pripojio [[Sind]]. U njegovo je doba Perzijsko carstvo doživjelo najveći procvat i [[Popis najvećih carstava|najveću teritorijalnu ekspanziju]] antičkog doba, što je uključivalo zemlje od rijeke [[Ind]] na istoku do [[Libija|Libije]] na zapadu.
Darije I. izvršio je i teritorijalnu podjelu carstva na dvadesetak [[satrapija]]. Na čelu njih su bili [[satrapi]] koji su bili ili članovi perzijskih uglednih obitelji ili predstavnici lokalnog stanovništva. Darije premješta prestolnicu iz [[Pasargad]]a u [[Perzepolis]], gdje gradi svoj dvor.
 
Pred kraj Darijeve vladavine počeo je lokalni sukob s [[Grci]]ma. Deset godina nakon pobune i njenog gušenja u grčkim gradovima [[Jonija|Jonije]], Darije Veliki poslao je vojsku u [[Grčka|Grčku]] [[490. pr. Kr.]] Međutim, Perzijanci su poraženi na [[Maraton]]u. Darije I. Veliki umro je [[486. pr. Kr.]]
 
=== Pad ahemenidske Perzije ===
 
Darija Velikog nasleđuje njegov sin [[Kserkso I.]] ([[486. pr. Kr.|486.]]-[[465. pr. Kr.]]). Novi je vladar ugušio pobunu u Egiptu [[485. pr. Kr.]], a tri godine kasnije i u Babilonu. U oba je slučaja svoju pobjedu popratio okrutnošću, a onda je [[480. pr. Kr.]] sa vojskom od 70.000 ljudi Kserkso I. krenuo u veliki pohod na Grčku, gdje je u znak odmazde sravnio sa zemljom Atenu i Eretreju koji su pomgali jonski ustanak. Grčko-perzijski ratovi završili su 449. pr.n.e. Kalijinim mirom, nakon Kserksove smrti. Drugi dio Kserksove vladavine bio je u znaku gradnje u Perzepolisu i [[harem]]skih spletki, što je dovelo do atentata na njega [[465. pr. Kr.]] Za vladavine sljedeća tri kralja, vodio se [[Peloponeski rat]] između [[Sparta|Sparte]] i [[Atena (polis)|Atene]], a Perzija je pomagala čas jednoj čas drugoj strani.
 
Od kasnog 5. st. Perzijsko carstvo bilo je žarište stalnih sukoba i pobuna. [[405. pr. Kr.]] uspjela je pobuna u Egiptu; tri godine kasnije [[Kir Mlađi]], brat kralja [[Artakserkso II. Mnemon|Artakserksa II.]] ([[405. pr. Kr.|405.]]-[[359. pr. Kr.]]), unajmio je 10.000 grčkih plaćenika i krenuo na istok, zauzeti vlast, no u tom je pothvatu poražen. Artakserkso je vratio satrapije satrapima koji su se pobunili [[373. pr. Kr.]] Vladavine posljednih kraljeva počinjale su i završavale ubojstvima. [[336. pr. Kr.]] spletkarenje eunuha Babosa na prijestolje je dovelo [[Darije III. Kodoman|Darija III.]] Pet godina kasnije carstvo je zauzeo [[Aleksandar Veliki]], te ono postaje dio novog helenističkog svijeta.
 
=== Religija, kultura i umjetnost ===
 
Veliko Perzijsko carstvo u doba Ahemenida razvilo je svoju posebnu religiju, ali i kulturu i umjetnost.
 
==== Religija ====
 
[[Datoteka:Naqsh_i_Rustam._Temple.jpg|mini|200px|[[Nakš-i Rustam]] ([[Iran]]); ahemenidski hram nazvan "Zoroastrova kocka". (Foto: Ginolerhino 2002.)]]
Prevladavajuća vjera Perzije u doba Ahemenida bio je [[zoroastrizam]], što ga je prema predaji osnovao [[Zaratustra]] ([[grčki_jezik|grč.]] "Zoroaster"), a živio je s prelaska iz 7. u 6. st. pr. Kr. Ova je religija bitno [[dualizam (religija)|dualistička]], ukoliko priznaje vrhovno božanstvo pod imenom [[Ahura Mazda]], koje je stvorilo snage dobra, istine i svjetlosti, te njemu suprotstavljenog Ahrimana koji je stvorio sile zla, laži i tame. O Ahura Mazdi ovise dobri duhovi, ahure, dok o Ahrimanu ovise zli duhovi, deve. Sukob ovih dviju strana na kraju ima završiti pobijedom Ahura Mazde.
 
Zoroastrizam još živi kao religija. Kad su muslimani pokorili Perziju i počeli ubijati one koji nisu htjeli prihvatiti Islam, veća skupina pristalica zoroastrizma prebjegla je u Indiju, gdje su nastavili širenje svoje religije. Danas se nazivaju [[Parsi]]ma, što znači "Perzijanci".
 
==== Kultura i umjetnost ====
 
Kraljevski gradovi [[Pasargad]], [[Perzepolis]] i [[Suza (Iran)|Suza]] bili su i središta kulture i umjetnosti. Dok je religiozno graditeljstvo bilo siromašno i trijezno, u skladu s zoroastrizmom, u ovim je gradovima zamjetan sjaj i prostranstvo kraljevskih palača, sagrađenih od kamena i sjajno ukrašenih, položenih na umjetnu uzvisicu, pogodnu za obavljanje religijskih i građanskih svečanosti. Upadljiva je važnost koju u njima imaju trijemovi i apadanas, velika, natkrivena prijestolna dvorana.
Veliki uticaj na perzijsku umjetnost imale su civilizacije njihovih susjeda: [[Asirija|Asirije]], [[Egipat|Egipta]] i [[Babilon]]a. Veliki niski reljefi isklesani u kamenu kojima su ukrašene kraljevske grobnice i podnožja terasa preuzeti su od Asiraca, dok je Darijeva palača bogata monumentalnim frizovima od bojene opeke uobičajene u Babilonu.
 
Posebno je bilo razvijeno [[zlatarstvo]], u kojemu se odražavala animalistička mašta [[stepa|stepskih]] naroda, te se putem slobodnih i naglih pokreta pretvaralo u elegantne oblike.
 
== Helenističko razdoblje (330. - 150. pr.n.e) ==
 
[[Datoteka:Seleuk_I._kovanica.jpg|mini|150px|lijevo|Kovanica s likom Seleuka I. Nikatora ([[305. pr. Kr.|305.]] - [[281. pr. Kr.]]), osnivača dinastije [[Seleukovići|Seleukovića]].]]
U samo osam godina Ahemenidsko je carstvo palo pod napadima [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Makedonskog]]. Nakon pobjede nad vojskom [[Darije III.|Darija III.]] u [[bitka kod Isa|bitci kod Isa]], zauzet je grad [[Suza (Iran)|Suza]], a posljednji otpor Ahemenidi pružaju kod "Perzijskih vrata" blizu kraljevske palače u [[Perzepolis]]u. Otada počinje širenje [[helenizam|helenističke]] kulture u Perziji.
 
Ubrzo nakon Aleksandrove smrti carstvo se raspalo, a njime su zavladali [[dijadosi]], Aleksandrovi vojskovođe, koji postaju i osnivači dinastija. Perzijom vlada dinastija [[Seleukovići|Seleukovića]].
 
Sve do [[250. pr. Kr.]] skupa s kolonizatorima u Perziju prodire [[grčki jezik]], [[povijest_filozofije|filozofija]] i [[grčka umjetnost|umjetnost]], a grčki postaje jezikom diplomacije i književnosti. Jačaju trgovinske veze s okolnim zemljama, pa i onima na istoku. Sve je ravijeniji [[Put svile]] prema [[Kina|Kini]], a iz [[Indija|Indije]] prodire [[budizam]], dok je zoroastrizam na zapadu izvršio utjecaj na [[judaizam]].
 
Pad kraljevstva Seleukovića započeo je dosta rano. Istočne pokrajine [[Baktrija]] i [[Partija]] osamostalile su se [[238. pr. Kr.]], a samo je vojna vještina [[Antioh III.|Antioha III.]] spasila Perziju od invazije Parta. No, tada [[Rimska republika]] počinje napadati kraljevstvo Seleukovića, dok se u isto vrijeme u [[Judeja|Judeji]] događa pobuna [[Makabejci|Makabejaca]], a na istoku se širi kraljevstvo Kušana. Na koncu je Perzija podijeljena između Partije i [[Rimski imperij|Rima]].
 
== Partski savez (150. pr.n.e. - 226. n.e.) ==
 
[[Datoteka:Imperio_Parto.png|mini|250px|desno|Područje pod vlašću Parta na vrhuncu njihove moći (kraj 1. st. n.e.).]]
[[Parti]] su od [[238. pr. Kr.]] bili neovisni o Seleukovićima, no [[170. pr. Kr.]], dolaskom na prijestolje Mitridata I. iz dinastije Arsakida pod njima se ujedinjuju perzijske zemlje, te u gornjem toku [[Eufrat]]a počinju dijeliti granicu s [[Rimsko carstvo|Rimskim carstvom]]. Tako ove dvije države postaju ozbiljni takmaci, osobito oko prevlasti nad [[Armenija|Armenijom]]. Teško naoružana partska konjica, podržana vještim strijelcima, bila je dostojan suparnik Rimljana, što se i vidjelo u nizu bitaka, poput one u kojoj je partski vojskovođa [[Surena]], u [[Bitka kod Carrhae|bitci kod Karhe]] pobijedio [[Marko Licinije Kras|Marka Licinija Krasa]], upravitelja [[Sirija|Sirije]]. [[Mezopotamija]] se u to doba pretvorila u pravo bojno polje.
 
U ovom je razdoblju [[helenizam|helenistička]] kultura počela popuštati pred izvornim perzijskim običajima. Ipak, partskoj je državi nedostajalo jedinstvo. Vlast je dijelilo sedam klanova koji su se ujedinili u savez, prema kojem je svaki od ovih klanova vladao po jednom pokrajinom. Do 1. st. n.e. Partija je sasvim decentralizirana, a njezinim su područjima, kao [[feud]]ima, vladali lokalni velikaši, dok su zemlju sve više iscrpljivali ratovi s Rimljanima na zapadu i [[Kušani]]ma na sjeveroistoku.
 
Kraljevi su u takvoj situaciji bili prisiljeni davati sve više samostalnosti lokalnim moćnicima, a [[vazal]]i nisu više bili pokorni kralju. Ipak, posljednji partski kralj Artaban IV. ([[216.]]-[[224.]]) uspio je donekle povratiti staru moć, no to nije dugo trajalo. Perzijski kralj vazal, Ardašir, pobunio se [[224.]] godine i zauzeo [[Ktezifont]], što je označilo i kraj Partskoga saveza.
 
== Sasanidsko Carstvo (226.-650.) ==
{{glavni|Sasanidsko Carstvo}}
 
[[Datoteka:Naqsh_i_Rustam._Investiture_d%27Ardashir_1.jpg|mini|350px|desno|Kameni reljef prikazuje boga dobra i svjetla [[Ahura Mazda|Ahura Mazdu]] kako [[Ardašir I.|Ardašira I.]] proglašava kraljem. Ahura Mazdin konj gazi mrtvog Ahrimana, boga tame i zla, dok Ardaširov konj gazi mrtvog [[Artaban V.|Artabana V.]], posljednjeg arsakidskog kralja. Naqš-i Rustam, Iran (oko [[230.]]). Foto: Ginolerhino 2002.]]
U samo dvije godine [[Ardašir I.]] postao je perzijskim [[šah]]om, kao prvi vladar iz pokrajine [[Pars]] nakon Ahemenida, zbog čega su se on i njegovivi nasljednici vidjeli kao nasljednici velikih vladara, Kira i Darija. Nova je dinastija nazvana [[Sasanidi]]ma po Ardaširovu djedu.
 
Njihova je politika bila bitno osvajačka, tako da su povratili krajeve što su ih Partima bili oduzeli Kušani, te nastavili sukobe s [[Rimsko carstvo|Rimskim carstvom]]. Jednom su prilikom [[260.]] godine čak i zarobili [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskog cara]] [[Valerijan]]a.
 
Svoju snagu i dugotrajnost Sasanidsko carstvo zahvaljuje snažnoj centraliziranosti, za razliku od prethodnog partskog razdoblja. Društvo je bilo jasno podijeljeno na [[kasta|kaste]], gdje su na vrhu društvene ljestvice bili [[svećenik|svećenici]], slijedili su ih vojnici, potom [[pisar]]i i konačno pučani. [[Zoroastrizam]] je postao službenom državnom [[religija|religijom]] i to ne samo u Perziji, nego se širio i ostalim osvojenim pokrajinama. Ostale su religije povremeno progonjene. Posebno je to bio slučaj s [[Katolička crkva|Katoličkom Crkvom]] (tada još jedinstvenom prije raskola [[1054.]] godine), djelomično i stoga što je od 4. st. postajala službenom religijom Rimskog carstva. S druge strane, [[Asirska Crkva Istoka]], koja se [[431.]] odvojila od Katoličke Crkve bila je tolerirana, a ponekad i potpomognuta.
 
Veliko širenje carstva pridonijelo je njegovoj sve većoj nestabilnosti, te su krajem 5. st. njegove istočne dijelove osvojili Bijeli [[Huni]]. Unutar Perzije dogodila si i pobuna sljedbenika filozofa [[Mazdak]]a (umro oko [[529.]]) koji je naučavao mješavinu [[dualizam (filozofija)|dualizma]] i [[manihejstvo|manihejstva]], te oštro napadao strogu društvenu podjelu u carstvu. Ipak, [[Hozroje I.]] ([[531.]]-[[579.]]) uspijeva povratiti vlast u državi, te je proširiti do [[Antiohija|Antiohije]] i [[Jemen]]a. Za njegovih će nasljednika, osobito za [[Hozroje II. Parviz|Hozroja II. Parviza]] ([[590.]]–[[628.]]), carstvo obuhvatiti čitav [[Bliski istok]] i [[Egipat]], pri čemu je postalo [[Popis najvećih carstava|teritorijalno najveće na svijetu]]. No, rat s Rimljanima, koji je tome uslijedio, doveo je do daljnjeg slabljenja Perzijskog carstva. O pobijedi rimskog cara [[Heraklije|Heraklija]] u tom ratu govori i [[Kuran]], koji spominje "pobjedu vjernikâ", budući da su Rimljani bili [[monoteizam|monoteisti]], za razliku od Sasanida koji su, kao sljedbenici zoroastrianizma, bili dualisti.
 
U to doba rasula sasanidskog carstva, raste moć [[Arapi|arapskog]] [[kalifat]]a, što će za Perziju označiti novo doba.
 
== Arapska vlast i islamizacija (650.-1037.) ==
 
U osvajanjima od [[643.]] do [[650.]] arapi osvajaju gotovo čitavo područje Perzije, a posljednji sasanidski vladar [[Jazdegerd III.]] još desetak godina pokušava vratiti zemlju pod svoju vlast. U tome najprije traži pomoć [[Turci|Turaka]] i [[Tatari|Tatara]], no muslimani ih s lakoćom pobjeđuju. Potom se obraća za pomoć [[Kinezi]]ma, no oni se odbijaju uplesti. Do danas se povjesničari ne slažu je li Jazdegerd živio u već osvojenoj Perziji ili negdje na njezinim rubnim područjima. Računa se da s arapskom vlašću za Perziju započinje [[Srednji vijek]].
 
Zahvaljujući prostranstvu i bogatstvu velike države u kojoj se našla, Perzija u ovom razdoblju daje niz značajnih mislilaca koji će, mnogo kasnije, utjecati na europsku [[renesansa|renesansnu]] misao. Među njima su brojni liječnici i filozofi, poput [[Avicena|Avicene]], astronomi, književnici, kemičari (npr. Zaharija Razi, koji je otkrio alkohol) i matematičari (npr. Al-Kvarizmi, koji je izumio algoritam i algebru).
 
=== Omejidi ===
 
[[Datoteka:Al-Bawwâb_001.jpg|mini|350px|desno|Ornament iz [[Kuran]]a. Slikar: Al-Bawwâb; početak 11. st.]]
Perzija do [[650.]] godine postaje dijelom velikog [[Omejidi|omejidskog]] carstva koje se prostire od [[Iberijski poluotok|Iberijskog poluotoka]] do rijeke [[Ind]]a i od [[Aralsko more|Aralskog jezera]] do [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]]. Središte carstva bio je [[Damask]] u [[Sirija|Siriji]].
 
Za vrijeme svoje vlasti, Omejidi su preuzeli perzijski oblik državne organizacije, no i njihov je utjecaj na Perziju bio zamjetan. [[Arapski jezik|Arapski]] postaje glavni jezik službene komunikacije, a [[zoroastrizam]] je zamijenjen [[islam]]om, te se počinju graditi [[džamija|džamije]]. Ipak, prvih stotinu godina arapske vlasti nisu se promicala masovna obraćanja na islam, a nemuslimanskom stanovništvu bili su nametnuti porezi i posebna pravila odijevanja. Među prvim obraćenicima nalaze se velikaši i državni dužnosnica, a polako ih u tome slijedi i seljaštvo. Do kraja 10. stoljeća većina je Perzijanaca prihvatila islam i to u njegovoj [[suniti|sunitskoj]] inačici.
 
[[Perzijski_jezik|Perzijski]] se jezik pokazao otpornijim od ostalih jezika nad kojima je premoć odnio arapski, pa se u ovom razdoblju počeo razvijati prema današnjem iranskom jeziku, uključujući arapske riječi i prešavši s posebne inačice [[aramejsko pismo|aramejskog pisma]], kojim se dotad služio, na [[arapsko pismo]].
 
=== Abasidi, Samanidi, Buvajhidi ===
 
[[750.]] Omejide zamjenjuju [[Abasidi]], a Perzija ima sve veću ulogu u državnoj upravi. [[Kalif]] [[Al-Mamun]] ([[813.]]-[[833.]]), čija je majka bila Perzijanka, seli prijestolnicu iz arapskih krajeva u [[Merv]] na istoku Perzije u današnjem [[Turkmenistan]]u. Isti kalif u [[Bagdad]]u osniva "Dom mudrosti", po uzoru na perzijsko učilište u Gundišapuru iz sasanidskoga razdoblja.
 
[[819.]] godine istočnu Perziju osvajaju [[Samanidi]], prva izvorno perzijska dinastija nakon arapskog osvajanja. Njihova su središta bila Samarkand, Bukhara i Herat, a u njihovo doba ponovno oživljavaju [[perzijski jezik]] i kultura. Pjesnik Firdavsi u to doba piše svoju epsku pjesmu "Šah nameh" o perzijskim vladarima.
 
Zapadnu Perziju [[913.]] osvajaju [[Buvajhidi]], iranski savez plemena s obala [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]]. Njihovo središte postaje grad Širaz na jugozapadu današnjeg [[Iran]]a.
 
Bio je to početak kraja islamskog teritorijalnog jedinstva na [[Bliski istok|Bliskom]] i [[Srednji istok|Srednjem istoku]].
 
== Turska i mongolska vlast (1037.-1500.) ==
 
Ovo je razdoblje označilo kraj arapske vlasti i početak samostalnog razvoja Perzije.
 
=== Seldžuci (1037.-1219.) ===
 
[[Datoteka:Sughrat.jpg|mini|250px|desno|Rukopis sa "Sughratovim" ([[Sokrat]]ovim) tekstovima, djelo seldžučkog ilustratora iz 13. st. Muzej "Topkapi", Istambul.]]
[[Turci]] [[Seldžuci]] [[1037]]. prodiru sa sjeveroistoka na područje Perzije, te stvaraju veliko bliskoistočno carstvo. Pod [[Malik Šah I.|Malik Šahom I.]] ([[1072]].-[[1092]].) i njegovom dvojicom perzijskih [[vezir]]a Nizam al-Mulkom i Taj al-Mulkom, seldžučka se država proširila do krajnjih granica nekadašnjeg Perzijskog carstva prije arapskih osvajanja, te je graničila s [[Kina|Kinom]] na istoku i [[Bizantsko carstvo|Bizantskim carstvom]] na zapadu.
 
Nakon Malik Šahove smrti država je podijeljena između njegove četvorice sinova, no treći od njih, [[Ahmed Sandžar]], nezadovoljan svojim dijelom, preuzima čitavo carstvo, što ostala braća ne priznaju. [[Mahmud II. (Seldžuk)|Mahmud II.]] proglašava se [[sultan]]om sa sjedištemu u [[Bagdad]]u. Ahmed Sandžar pao je [[1153]]. u zarobljeništvo [[nomadi|nomadskih]] Turaka u kojem [[1156]]. i umire.
 
Carstvo je otada u stalnom raspadanju i više se nikad neće proširiti do svojih prvotnih granica, u čemu će ih spriječiti i [[križarski ratovi|križari]]. Nakratko je, krajem 12. st., [[Torgul III.]] bio sultan svih Seldžuka, osim [[Anatolija|Anadolije]], no pobijedit će ga [[Šah]] Horezma, [[Ala ad-Din Tekiš]]. Od velikog carstva ostat će još samo [[Sultanat]] Ruma u Anadoliji, a [[1260]]. i njega osvajaju [[Mongoli]] koji ga dijele na manje [[emirat]]e, od kojih je jedan bio prethodnica [[Osmansko carstvo|Osmanskoga carstva]].
 
U doba seldžučkoga carstva u Perziji je cvala [[srednji vijek|srednjovjekovna]] islamska kultura i umjetnost. Djelovao je, primjerice, poznati perzijski pisac ljubavne poezije [[Omar Khajjam]], a nastala su i zapažena arhitektonska djela poput džamije u [[Isfahan]]u. U likovnoj umjetnosti, posebice kod ilustriranja rukopisa, počinje se uvoditi prikazivanje ljudskih likova.
 
=== Vlast Mongola i njihovih nasljednika (1219.-1500.) ===
 
[[Džingis Kan]], vođa Mongola, [[1218]]. šalje svoje poslanike i trgovce u grad Otrar koji je pripadao Horezmu. Upravitelj grada ih pogubljuje a Mongoli pljačkaju Otrar i nastavljaju sve do [[Samarkand]]a i ostalih gradova na sjeveroistoku. Džingis Kanov unuk [[Hulagu Kan]] između [[1255]]. i [[1258]]. osvaja Horezam, [[Bagdad]] i veći dio [[Bliski istok|Bliskog istoka]], a područje [[Iran]]a postaje [[ilkanat]], pokrajina ogromnog [[Mongoli|Mongolskog carstva]], a od [[1295]]. postaje neovisan.
 
Vladari ilkanata bili su zaštitnici umjetnosti i znanosti, koje su se razvijale u najboljoj tradiciji iranskog islama.
 
Oko [[1370]]. pojavljuje se novi osvajač, [[Tamerlan]], koji nastoji obnoviti Mongolsko carstvo. Samo u Isfahanu pobio je 70.000 ljudi i izgradio kule s njihovim lubanjama. Nakon njegove smrti ([[1405]].) Iran ostaje u ruševinama, a Perzija je kroz sljedećih stotinu godina podijeljena na male emirate kojima vladaju Tamerlanovi nasljednici.
 
== Safavidi (1500.-1722.) ==
 
[[Datoteka:Twolovers.jpg|mini|150px|desno|Riza-i Abbasi, ''Dvoje ljubavnika'', Iran [[1630]].]]
Na području [[Azerbejdžan]]a, u gradu [[Ardebil]]u porasla je u međuvremenu moć Ismaila I. ([[1487]].-[[1524]].), potomka perzijskog [[sufi]]ja Safi al-Dina ([[1252]].-[[1334]].). Kao jednogodišnji dječak Ismail je ostao bez oca koji je bio vođa azerbejdžanskih [[šijiti|šijita]]. Vrlo mlad, kao trinaestgodišnjak, proglašava se [[1500]]. [[šah (vladar)|šahom]] sa sjedištem u [[Tabriz]]u, te ponovno ujedinjuje u jedinstvenu Perziju čitava područja današnjeg Irana, Azerbejdžana i [[Irak]]a, te dobar dio [[Afganistan]]a. Na taj način osniva dinastiju [[Safavidi|Safavida]]. Širenje Safavida prema zapadu zaustavit će [[Osmansko carstvo]] u bitci kod Haldirana [[1514]].
 
Nakon sedamdesetak godina kaosa u državi [[1588]]. na prijestolje stupa šah [[Abas I.]], s čime počinje kulturna i politička obnova. Glavni grad premješten je u Isfahan, koji ubrzo postaje jednim od najznačajnijih kulturnih središta [[islam]]a. Procvat je omogućen i sklapanjem mira s Turcima.
 
Za safavidske vlasti šijitska inačica islama postaje službena vjera u carstvu, a Perzija postaje najvećom šijitskom državom u muslimanskom svijetu, što će Iran ostati sve do danas. Ovo je i razdoblje procvata umjetnosti, osobito slikarstva, s bogatstvom tema, te arhitekture.
 
Sporazumom s Osmanskim carstvom iz [[1639]]. određene su današnje zapadne granice Irana.
 
== Kraj sjaja Perzije (1722.-1914.) ==
 
[[Datoteka:Nadir_Shah.jpg|mini|150px|desno|Nadir Šah; Ilustracija njemačke knjige iz [[1769]].]]
Perzija se [[1722]]. našla istovremeno u ratu s carskom [[Rusija|Rusijom]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskim carstvom]], no uspjela se othrvati. Ipak, safavidska je dinastija znatno oslabila. Nakon pokušaja nasilnog nametanja šijitskog islama [[suniti|sunitskim]] Afganistancima, posljednji je safavidski šah iste godine ubijen. Otada počinju česte promjene na čelu države, a Perzija nespremna dočekuje [[Europa|europska]] [[kolonija|kolonijalna]] osvajanja.
 
Tridesetih i četrdesetih godina 18. stoljeća [[Nadir Šah]] će naznačiti kratkotrajnu obnovu carstva koje će osvojiti sjever Indije i postati [[Popis najvećih carstava|najbogatije carstvo]] u odnosu na ostatak svijeta, no nakon njegove smrti na vlast dolazi slaba Zand dinastija. Ponovno dulje vrijeme stabilnosti nastupit će za vladavine dinastije Kajar u razdoblju od [[1779]]. do [[1925]]. Ipak, Perzija je ekonomski slaba i sve više ovisi o velikim silama: Rusiji na sjeveru, i [[Britansko Carstvo|Britanskim carstvom]] u [[Indija|Indiji]]. Svaka od tih sila od nekadašnjeg je perzijskog teritorija zauzela dio za sebe: Rusija je osvojila [[Azerbejdžan]], [[Turkmenistan]] i [[Uzbekistan]], Britanija [[Bahrein]], a obje dijelove [[Afganistan]]a. Na koncu će [[1907]]. sklopiti Anglo-rusku konvenciju, prema kojoj je podijeljen i sam teritorij Perzije na zone ekonomskog utjecaja. Osniva se i Anglo-perzijska naftna kompanija, te počinje crpljenje [[nafta|nafte]] na jugozapadu Perzije.
 
== Od Prvog svjetskog rata do današnjeg Irana ==
 
 
Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] na području Perzije vodile su se bitke ponajprije između [[Rusija|Rusije]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], i to oko kontrole naftnih polja. Nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] u Rusiji, Turci uspijevaju dobiti premoć, a stanovništvo [[Kavkaz]]a i zapadne Perzije prepušteno je gladi. [[1918]]. Britanci uspijevaju malobrojnim jedinicama odvratiti združene [[Njemačka|njemačke]] i turske jedinice i zaštititi naftna polja gotovo do kraja rata. Tijekom rata njemački su špijuni čak proširili u Perziji glasine da je njemački car [[Vilim II.]] prešao na islam, ne bi li tako pridobili naklonost naroda. Ipak Perzija je ostala pod britanskim, a ubrzo i [[Sovjetski Savez|sovjetskim]] utjecajem.
 
[[1925]]. dinastiju Kajar svrgava [[Reza Šah Pahlavi]] te osniva novu dinastiju. Želi modernizirati Perziju, ali ostaje pod dominantnim utjecajem stranih sila.
 
[[21. ožujka]] [[1935]]. novo službeno ime zemlje postaje [[Iran]], a od [[1953]]. do [[Islamska revolucija|Islamske revolucije]] moći će se usporedo koristiti i ime Perzija.
 
[[Datoteka:CHOMEINI.JPG|mini|150px|desno|Slika ajatolaha Khomeinija na zidu kuće u Iranu.]]
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Reza Šah Pahlavi proglašava [[neutralnost]]. Budući da je odbio protjerati iz zemlje njemačke inženjere, koje su saveznici smatrali špijunima, Britanci i Sovjeti u kolovozu [[1941]]. okupiraju Iran, a Rezu Pahlavija šalju u egzil. Na prijestolje [[16. rujna]] [[1941]]. postavljaju njegova sina [[Mohamad Reza Šah Pahlavi|Mohamada]], koji će nakon rata nastaviti s modernizacijom zemlje, što je uključivalo agrarnu reformu, davanje prava glasa ženama i borbu protiv nepismenosti.
 
Ti su njegovi pokušaji doveli do protesta među muslimanskim vođama, koji su se bojali da će izgubiti svoj utjecaj. Šah Mohamad Reza Pahlavi, s druge strane, nije obraćao pozornost na raspoloženje javnosti, te se utjecao upotrebi represivnih mjera. [[1978]]. i [[1979]]. podiže se široki ustanaka, šah bježi u egzil u [[Egipat]], a na vlast u Iranu dolaze islamistički vođe, na čelu s [[ajatolahom]] [[Ruhollah Khomeini|Khomeinijem]]. Iran postaje [[Iran|Islamska Republika Iran]].
 
== Vidi još ==
 
* [[islamska umjetnost i arhitektura]]
* [[Perzopolis]]
* [[perzijska umjetnost]]
 
<!-- intewiki -->
 
{{starovjekovne države i civilizacije}}
 
[[Kategorija:Bivše države]]
[[Kategorija:Perzija| ]]
[[Kategorija:Povijest Irana]]
[[Kategorija:Carstva]]
 
[[als:Persien]]
[[ar:إمبراطورية فارسية]]
[[be:Персідская імперыя]]
[[bg:Персийска империя]]
[[ca:Imperi Persa]]
[[ceb:Imperyong Persyano]]
[[cs:Perská říše]]
[[cv:Перси]]
[[hu:Perzsa Birodalom]]
[[id:Kekaisaran Persia]]
[[is:Persía]]
[[it:Persia]]
[[ja:ペルシア]]
[[sv:Persiska riket]]
[[ta:பாரசீகப் பேரரசு]]
[[tl:Imperyong PersyanoPersiyano]]
[[tr:İran tarihi]]
[[uk:Персія]]
[[vi:Đế quốc Ba Tư]]