Razlika između inačica stranice »Perzijsko Carstvo«

Dodano 28 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
m
== Nastanak ==
 
[[Grci]] su prvi dali ime ''Perzija'' cijelom Iranu, što dolazi od Parse, domovine [[Ahemenidi|Ahemenida]], današnje pokrajine [[Fars]]. Ta je Perzija, uz današnji [[Iran]], uključivala i djelove [[središnja Azija|središnje Azije]], [[Afganistan]]a i [[Kavkaz]]a. Narodi ovih područja, povezani [[Perzijski_ jezik|perzijskim jezikom]] i kulturom, potekli su od nomadskih indo-europskih Arijevaca, koji su se doselili na visoravan u drugom tisućljeću ppr.n.e Kr.
 
Od kasnog 6. ststoljeću pr. p.n.eKr. Perzijsko carstvoCarstvo ahemedinske dinastije, koje je obuhvaćalo zemlje od središnje Azije do [[Ind]]a i od [[Egipat|Egipta]] do [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], 200 godina bilo je najveća i najbolje ustrojena tvorevina u starom svijetu. [[Kir Veliki]], osnivač ovog carstva, po prvi je put ujedinio Iransku visoravan, koja je postala novo središte moći na [[Bliski Istok|Bliskom]] i [[Srednji istok|Srednjem]] Istoku.
 
== Ahemenidska dinastija ==
{{glavni|Ahemenidsko Carstvo}}
 
=== Kir Veliki (559. - 529. pr.n.e Kr.) ===
 
[[Datoteka:Pasargades_cyrus.jpg|mini|150px|desno|[[Kir Veliki|Kirova]] grobnica u [[Pasargad]]u]]
[[Datoteka:Map achaemenid empire en.png|mini|desno|250px|[[Ahemenidsko Carstvo]], [[Najveća carstva svijeta|najveće carstvo]] u povijesti [[Antika|antike]]]]
 
=== Kambiz II. (529. - 522. pr.n.e Kr.) ===
 
Nakon smrti Kira Velikog [[529. pr. Kr.]] na vlast je došao njegov sin [[Kambiz II.]] Četiri godine kreće na [[Egipat]] i napreduje sve do iza Prvog [[katarakt]]a, a na zapad do [[Cirena|Cirene]]. Preuzimajući egipatske običaje, proglasio se [[faraon]]om.
Međutim [[522. pr. Kr.]] do njega je doprla vijest o pobuni u Perziji. Dok je putovao iz [[Sirija|Sirije]] u Perziju, Kambiz II. nesretnim je slučajem poginuo. Njegov kopljonoša [[Darije I. Veliki|Darije]] koji je potjecao iz jednog ogranka ahemenidske dinastije, nastavio je put prema Perziji i uspješno ugušio ustanak.
 
=== Darije I. (522. - 486. pr.n.e Kr.) ===
 
U prvim godinama svoje vladavine [[Darije I. Veliki]] krenuo je prema [[Indija|Indiji]], gdje je pripojio [[Sind]]. U njegovo je doba Perzijsko carstvo doživjelo najveći procvat i [[Popis najvećih carstava|najveću teritorijalnu ekspanziju]] antičkog doba, što je uključivalo zemlje od rijeke [[Ind]] na istoku do [[Libija|Libije]] na zapadu.
=== Pad ahemenidske Perzije ===
 
Darija Velikog nasleđuje njegov sin [[Kserkso I.]] ([[486. pr. Kr.|486.]]-[[465. pr. Kr.]]). Novi je vladar ugušio pobunu u Egiptu [[485. pr. Kr.]], a tri godine kasnije i u Babilonu. U oba je slučaja svoju pobjedu popratio okrutnošću, a onda je [[480. pr. Kr.]] sa vojskom od 70.000 ljudi Kserkso I. krenuo u veliki pohod na Grčku, gdje je u znak odmazde sravnio sa zemljom Atenu i Eretreju koji su pomgali jonski ustanak. [[Grčko-perzijski ratovi]] završili su [[449. pr.n.e Kr.]] Kalijinim mirom, nakon Kserksove smrti. Drugi dio Kserksove vladavine bio je u znaku gradnje u Perzepolisu i [[harem]]skih spletki, što je dovelo do atentata na njega [[465. pr. Kr.]] Za vladavine sljedeća tri kralja, vodio se [[Peloponeski rat]] između [[Sparta|Sparte]] i [[Atena (polis)|Atene]], a Perzija je pomagala čas jednoj čas drugoj strani.
 
Od kasnog 5. st. Perzijsko carstvo bilo je žarište stalnih sukoba i pobuna. [[405. pr. Kr.]] uspjela je pobuna u Egiptu; tri godine kasnije [[Kir Mlađi]], brat kralja [[Artakserkso II. Mnemon|Artakserksa II.]] ([[405. pr. Kr.|405.]]-[[359. pr. Kr.]]), unajmio je 10.000 grčkih plaćenika i krenuo na istok, zauzeti vlast, no u tom je pothvatu poražen. Artakserkso je vratio satrapije satrapima koji su se pobunili [[373. pr. Kr.]] Vladavine posljednih kraljeva počinjale su i završavale ubojstvima. [[336. pr. Kr.]] spletkarenje eunuha Babosa na prijestolje je dovelo [[Darije III. Kodoman|Darija III.]] Pet godina kasnije carstvo je zauzeo [[Aleksandar Veliki]], te ono postaje dio novog helenističkog svijeta.
Pad kraljevstva Seleukovića započeo je dosta rano. Istočne pokrajine [[Baktrija]] i [[Partija]] osamostalile su se [[238. pr. Kr.]], a samo je vojna vještina [[Antioh III.|Antioha III.]] spasila Perziju od invazije Parta. No, tada [[Rimska republika]] počinje napadati kraljevstvo Seleukovića, dok se u isto vrijeme u [[Judeja|Judeji]] događa pobuna [[Makabejci|Makabejaca]], a na istoku se širi kraljevstvo Kušana. Na koncu je Perzija podijeljena između Partije i [[Rimski imperij|Rima]].
 
== Partski savez (150. pr.n.e Kr. - 226. n.e.) ==
 
[[Datoteka:Imperio_Parto.png|mini|250px|desno|Područje pod vlašću Parta na vrhuncu njihove moći (kraj 1. ststoljeća pr. n.eKr.).]]
[[Parti]] su od [[238. pr. Kr.]] bili neovisni o Seleukovićima, no [[170. pr. Kr.]], dolaskom na prijestolje Mitridata I. iz dinastije Arsakida pod njima se ujedinjuju perzijske zemlje, te u gornjem toku [[Eufrat]]a počinju dijeliti granicu s [[Rimsko carstvo|Rimskim carstvom]]. Tako ove dvije države postaju ozbiljni takmaci, osobito oko prevlasti nad [[Armenija|Armenijom]]. Teško naoružana partska konjica, podržana vještim strijelcima, bila je dostojan suparnik Rimljana, što se i vidjelo u nizu bitaka, poput one u kojoj je partski vojskovođa [[Surena]], u [[Bitka kod Carrhae|bitci kod Karhe]] pobijedio [[Marko Licinije Kras|Marka Licinija Krasa]], upravitelja [[Sirija|Sirije]]. [[Mezopotamija]] se u to doba pretvorila u pravo bojno polje.
 
U ovom je razdoblju [[helenizam|helenistička]] kultura počela popuštati pred izvornim perzijskim običajima. Ipak, partskoj je državi nedostajalo jedinstvo. Vlast je dijelilo sedam klanova koji su se ujedinili u savez, prema kojem je svaki od ovih klanova vladao po jednom pokrajinom. Do 1. st.stoljeća npr.e Kr. Partija je sasvim decentralizirana, a njezinim su područjima, kao [[feud]]ima, vladali lokalni velikaši, dok su zemlju sve više iscrpljivali ratovi s Rimljanima na zapadu i [[Kušani]]ma na sjeveroistoku.
 
Kraljevi su u takvoj situaciji bili prisiljeni davati sve više samostalnosti lokalnim moćnicima, a [[vazal]]i nisu više bili pokorni kralju. Ipak, posljednji partski kralj Artaban IV. ([[216.]]-[[224.]]) uspio je donekle povratiti staru moć, no to nije dugo trajalo. Perzijski kralj vazal, Ardašir, pobunio se [[224.]] godine i zauzeo [[Ktezifont]], što je označilo i kraj Partskoga saveza.