Verizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sastavni dio hrvatskog jezika su i dijakritički znakovi |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Verizam''' je pokret i metoda u [[umjetnost]]i koje karakterizira težnja za što istinitijim predočivanjem, prikazivanjem ili izražavanjem stvarnosti.
Izvorno talijanski „verismo“, od talijanske riječi ''il vero'': istinito. Za razliku od [[realizam|realizma]] verizam je ( u [[književnost]]i) uglavnom zaokupljen ružnom i mračnom stranom života, po čemu je gotovo istovjetan s francuskim [[naturalizam|naturalizmom]] od kojega je i potekao. Veristički momenti su u umjetničkim djelima stari koliko i sama umjetnost, ali kao određeni pokret i metoda verizam je najbolje zastupan u talijanskoj književnosti [[19. stoljeće|19. stoljeća]].
Začetnik talijanskog verizma je Giovanni Verga, s bezobzirnim opisima strasti [[sicilija]]nskih seljaka u djelu ''Nedda''; značajni su talijanski veristi Luigi Capuana, Federico De Roberto, [[Gabriele d'Annunzio]] i Lorenzo Stecchetti, te kazališni pisci Vittorio Bersezio, Giuseppe Giacosa, Marco Praga i Giacinto Gallina.
===Verizam u glazbi===
U glazbi verizam se razvio potkraj 19. stoljeća, najizrazitije u talijanskoj [[opera|operi]] pod utjecajem istoimenog pokreta u književnosti i naturalizma. Javlja se kao reakcija na kasnoromantičku operu, poglavito na [[simbolizam|simbolistički]] misticizam [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]] i njegovih sljedbenika, te se očitovao u težnji za naglašeno realističkim prikazivanjem ljudskih sudbina, njihovih elementarnih strasti, mračnih nagona i žestokih sukoba. Glazbena sredstva opernih verista osnivaju se na tradicionalnoj talijanskoj pjevnoj melodici, ali se zbog isticanja dramatičnih efekata, stil [[pjevanje|pjevanja]] udaljuje od belkanta. Prethodnice su opernog verizma relističke crte pojedinih [[Giuseppe Verdi|Verdijevih]] djela:''Traviata'', te [[Georges Bizet|Bizetova]] ''Carmen''.
Prve izrazito verističke opere su ''Cavalliera rusticana'' iz 1890., [[Pietro Mascagni|Pietra Mascagnija]] prema Vergeovoj [[drama|drami]] i ''Pagliacci'' iz 1892. [[Ruggiero Leoncavallo| Ruggera Leoncavalla]] na vlastiti [[libreto]]. Ostali predstavnici verizma su
Francesco Cilea: ''Adriana Lecouvreur'', Umberto Giordano: ''Razbojništvo''; ''Fedora'' i druge; Franco Alfano: ''Miranda''; Riccardo Zandonai: ''Kućni Šturak.''
===U ostalim europskim zemljama===
Talijanska opera dala je podstreka verizmu u [[Njemačka|njemačkoj]] operi. Zastupaju ga Leo Blech u djelima ''Aglaja'' i ''Cherubina'', J. Forster: ''Ruža Pontevedre'', Eugen d' Albert: ''U dolini'', i drugi. U [[Francuska|Francuskoj]] Alfred Bruneau i Gustave Charpentier: ''Louise'', izgrađuju svoj poseban verističko-relistički izraz.
U Hrvatskoj verizmu se djelomično priklonio [[Blagoje Bersa]]u operi [[Oganj]].
U [[likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]] verizam je prisutan u djelima slikara Francesca Paola Michettija i kipara V. Vele. Elementi ovog pokreta povremeno se javljaju i u 20. stoljeću, primjerice u slikarstvu [[George Grosz|Georga Grosza]].
==Izvor==
* ''Opća Enciklopedija,'' Zagreb 1982.
[[Kategorija:književnost]]
| |||