Libido: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Libido (psihička energija) premješteno na Libido
mNema sažetka uređivanja
Redak 3:
Libido predstavlja ključni pojam unutar psihoanalitičkih teorija. Po prvi put se pojavljuje u spisima [[Sigmund Freud]]a 1894.
Prema datoj Freudovoj teoriji libido predstavlja seksualni nagon i po njemu to je glavni, ako ne i jedini pogon [[čovjek|čovjeka]], po Freudovom kauzalnom shvaćanju radi se uvijek o jednoj te istoj nepromjenjenoj supstanci, seksualne komponente, na čije djelovanje ukazuje tumačenjem sa jednoličnom ravnomjernošću.
Po [[Carl Gustav Jung]]u, nemoguće je libido, kao pojam i objašnjenje, koristiti samo kao seksualnu energiju. Seksualna dinamika je u totalnom području psihe samo specijalan slučaj, kao na primjer i nagon gladi, čime Jung ne osporava njenu egzistenciju, već je samo pomjera na pravo mjesto. Dakle nasuprot seksualnoj teoriji, Jung libido općenito predstavlja kao oblik(psihičku) energijeenergiju.
 
==Libido kao psihička energija==
Izraz «psihička energija» je energetsko gledište a koristi se već od davnina. Nalazi se npr. kod [[Friedrich Schiller|Schiller]]-a , koji upotrebljava izraze kao «premještanje intenziteta». Fon Grot i Lipps koriste energetsko gledište, Lipps pritom, u svom djelu »Leifaden der psychologie», razlikuje psihičku energiju od fizikalne energije a takođe razdvaja pojam psihičke energije od psihičke snage. Po Lippsu psihička snaga je mogućnost da u duševnom životu nastanu određena zbivanja i da dospiju do određenog stupnja djelatnosti. Nasuprot tome psihička energija je «''u samim zbivanjima sadržana mogućnost da se u njima aktualizira ta snaga''».
Jung je u svojoj knjizi «Prikaz psihoanalitičke teorije» 1913. god. izričito objasnio da pojam libido kojeg upotrebljava, ne samo da nije konkretan ili poznat pojam, već da je zapravo jedan X, čista hipoteza, slika ili kovanica, isto tako malo konkretno shvatljiv koliko i [[energija]] fizičkog svijeta. Energija, kao i njen korelat pojam [[vrijeme|vremena]], su s jedne strane neposredni, a priori dati oblici promatranja, ali s druge strane ''konkretizirani, primjenjeni ili empirijski'' pojmovi. Primjenjeni pojam energije odnosi se uvijek na ponašanje snaga, ne pokrenute supstance, pošto energija drugačije i nije pristupačna iskustvu do zapravo preko promatranja pokrenutih supstanci. Na isti način psihološki pojam energije nije čist, već također konkretan i primjenjen pojam koji se javlja kao seksualna, vitalna, moralna, intelektualna itd. energija. Libido po Jungu nije ništa drugo do skraćen izraz za «energetski način promatranja» psihičkih pojava.
 
==Osnovni pojmovi teorije libida==
Redak 24:
===Premještanje Libida===
 
U knjizi «Preobražaji i simboli libida» Jung je upotrijebio izraz «premještanje libida» da bi time označio energetski preobražaj ili preobraćenje, pri čemu je mislio na pomjeranje psihičkog intenziteta ili vrijednosti sa jednog sadržaja na drugi. Po Jungu [[kultura]] predstavlja mašinu pomoću koje se prirodni energetski potencijal koristi za radni učinak. To što je čovjakčovjek došao do otkrića kulture, mora da je duboko utemeljeno već u samoj osnovi živih bića. Sam [[život]], koji fizičke i kemijske uvjete koristi tako reći kao sredstvo za svoju egzistenciju, odnosno živa materija je jedan energetski transformator, pri čemu nekako, na još uvijek nepoznati način, učestvuje u procesu pretvaranja. Ne može se reći da se fizička energija pretvara u život, već samo da je to pretvaranje izraz života. Čovjekova kultura, kao prirodni proces diferencijacije, funkcionira kao transformator energije, kao mašina. To je najprije tehnička mašina koja koristi prirodne uvjete za pretvaranje fizičke i kemijske energije, ali i duhovna mašina, koja koristi duhovne uvjete za pretvaranje libida.
 
Kao što je čoveku pošlo za rukom da pronađe turbinu, na nju navede rijeku i da, iz tako dobivene kinetičke energije, proizvede električnu struju, koja se može najrazličitije koristiti, isto tako mu je uspjelo da prirodni nagon, koji protiče prema svojoj usmjerljivosti bez vršenja rada, pomoću mašine prevede u drugi dinamički oblik, koji omogućuje radni učinak. Pretvaranje nagonske energije odvija se pomoću prevođenja na analogon nagonskog objekta, pri čemu Jung daje primjere iz ceremonija, igara i magijskih radnji primitivnog čovjeka.