Romanička arhitektura: razlika između inačica

 

U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih [[utvrda]] ([[donjon]]) i [[samostan]]a. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih [[zid]]ova, bogata horizontalna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti [[svod]]ovi, polukružni [[Luk (arhitektura)|luk]]ovi i kockasti [[kapitel]]i često urešeni biljnim i figuralnim motivima.

Brojne su crkve oslikane [[freska]]ma u žarkim bojama sa svetačkim likovima i legendama. Najpoznatije romaničke crkve podignute su u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj i sjevernoj Italiji, ali se romanička umjetnost proširila i izvan tih zemalja. Regionalizacija je također izražena, svaka regija (pokrajina) ima neke stilske posebnosti.

 

''Zakon zbrajanja'' znači da se neku veću cjelinu tako slaže (komponira) da uvijek prepoznajemo dijelove od kojih je sastavljena i imamo dojam kako bi ti dijelovi mogli i samostalno postojati. Tako nam se romanička crkva čini sastavljena od samostalnih [[Toranj|tornjeva]], trokutnih prizmi transepta, poluvaljaka [[Apsida|apside]] s krovom u obliku polu-stošca, zatim valjkasti ophod – [[deambulatorij]] s priljubljenim polukružnim apsidicama ([[apsidiola]]ma).

''Zakon subordinacije'' odgovara uređenju feudalnog društva gdje su manji feudalci (vazali) i kmetovi podređeni većima (sizerenima). Tako je u romanici jako izražena [[hijerarhija]] i stupnjevita [[kompozicija (arhitektura)|kompozicija]] koja se sastaje u najvišoj točki.

 

== Utvrde i burgovi==

 

 

Romanički [[grad]]ovi posjeduju sve karakteristike utvrda: masivni zidovi, maleni prozori i stiješnjenost prostora, nabijenost zgrada s uskim ili uopće bez ulica. Ti utvrđeni gradovi su obično na brežuljcima, kao npr. "grad tornjeva" [[San Gimignano]] u [[Italija|Italiji]]. Središte grada bio je trg sa stupom srama. [[Trg]] je bio slobodnog [[tlocrt]]a i ovisio je o rasporedu glavnih zgrada koje su ga činile ([[crkva]], vlastelinski dvor, uprava, [[tržnica]] itd.).

== Samostani i crkve ==

 

[[Samostan]] je stambeni i vjerski kompleks [[svećenik]]a nekog reda koji se obavezno sastoji od crkve i niza objekata stambeno-privrednog značaja oko crkve. [[Klaustar]] je dvorište u središtu samostana, četvrtasto u romanici. Poznati samostani su [[Cluny]] i [[Citeaux]] u [[Burgundija|Burgundiji]].

 

Ipak, glavni arhitektonski oblik romaničke crkve je [[Bazilika]] (nastavak rimske arhitekture u kršćansku crkvu i katedralu). Ona više nema ravan [[strop]], nego [[svod]], a njena se vanjština za razliku od prethodnih crkvenih građevina ukrašava različitom arhitektonskom ornamentikom i [[skulptura]]ma.

Obično je trobrodna (brodovi – longitudinalni prostori u bazilikama između stupova i zidova), ima [[transept]] koji u tlocrtu formira latinski križ (križ sa duljim donjim krakom). Mjesto za svećenika ostavljeno je u glavnom brodu između transepta i oltarske apside. [[Apsida]] je često samo jedna, a ponekad ih ima i tri od kojih su dvije bočne smještene na začeljima bočnih brodova. Naročito u francuskim crkvama bočni brod obuhvaća nužno i oltarski prostor, te se tako razvija tzv. [[Deanbolatorij]] (bočno-kružno kretanje u glavnoj apsidi na koga se dodaju obično 3 manje apside - tzv. nastavak bočnih brodova) na koji se zrakasto raspoređuju manje kapele.

Iznad presjeka glavnog broda i transepta, obično je kvadratna [[kula]], a ponekad i [[kupola]]. Na zapadnoj fasadi nalazi se po jedna kvadratna kula bočnog ulaza. Križasti svod je svod nastao križanjem dva bačvasta svoda.

 

Kako romanička umjetnost obuhvaća veliko Europsko područje koje je bilo društveno-politički usitnjeno od mnogih država i državica, u gradnji se javljaju regionalizmi, tj. u pojedinačnim područjima su se razvijale neke arhitektonske karakteristike, pa romanika ima više regionalnih varijanti.

 

''[[Lombardija|Lombardijska]] škola'' ima karakteristične [[Galerija|galerije]] iznad bočnih brodova, dok ''Normanska škola'' ([[Engleska]]), pored tih galerija na bočnim brodovima podiže i zid, a na njemu prozore koji omogućavaju bočno osvjetljenje (tzv. bazilikalno osvjetljenje). ''Francuska'' karakteristika je produljenje bočnih brodova u vidu hodnika koji okružuju oltar crkve, te zrakasto razvedene apside.

 

Regionalne karakteristike [[Njemačka|njemačke]] škole donose miješanje u kojem crkva stoji stiješnjena između različitih vrsta škola: četvrtaste ili osmerokutne kule s vanjske strane. U ''Rajnskoj školi'' u Njemačkoj, osim [[kula]] na zapadnoj strani pojavljuju se i dvije kule na istočnoj strani pa crkva izgleda potpuno simetrično. Pri obradi fasade teži se uspostaviti harmoničan odnos između horizontalne i vertikalne podjele.