Sjeničak: razlika između inačica

'''Sjeničak''' je mjesto na [[Kordun]]u u [[Karlovačka županija|Karlovačkoj županiji]] koje se sastoji od tri naselja Gornjeg Sjeničaka, Donjeg Sjeničaka i [[Sjeničak Lasinjski|Sjeničaka Lasinjskog]]. Gornji i Donji Sjeničak sas [[Utinja|Utinjom]] sačinjavajučine Mjesni odbor u sastavu Grada [[Karlovac|Karlovca]], a Lasinjski Sjeničak je naselje u sastavu općine [[Lasinja]]. Centar sela je Križ gdje se nalazi ambulanta, Osnovna škola [[Sava Mrkalj]], Zadružni dom, benzinska postaja, veterinarska ambulata i pošta. U Gornjem Sjeničaku je Spomen dom i područna, četvorogodišnja škola [[13. proleterska brigada]].

Steničnjak se prvi puta spominje u starim ispravama [[1299.]]. godine. Građen je oko [[1105.]]. godine.

Gradom i imanjem su gospodarili grofovi Celjski, Frankopani, Ergevarski, Kanižaji i posljednji Draškovići[[Drašković]]i. Bio je to jedan od najstarijih i najvećih srednjovjekovnih gradova u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]<ref>[[Radoslav Lopašić]]: Oko Kupe i Korane, Matica hrvatska, Zagreb 1895.</ref>, koji je nakon petostoljetnog postojanja, početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]] napušten i porušen u [[Tursko-austrijski rat|Tursko-Austrijskim ratovima]].

Krajem 17. stoljeća područje Steničnjaka je naseljavano u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]]. Radi lakšeg i drugačijeg izgovora naseljenici nazivaju Steničnjak od tada novim imenom Sjeničak, koji će do dandanasdan danas ostati. Mjesto gdje se nalaze ostatci ovagovog grada današnji stanovnici nazivaju Roknić gradina.

Ukidanjem Vojne krajine u drugoj polovini [[19. stoljeće|19. stoljeća]] graničarima su ukinite stare pravice i povlastice, a porezi su se neprestalno povećavali. Osnažen je i pokret protiv nasilne [[mađarizacija|mađarizacije]]. Misleći da su došli da na crkvu izvjese mađarsku zastavu seljaci su 21. rujna [[1897.]] vilama, motikama, sjekirama i pokojim štucem napali tročlanu komisju koja je iz Zagreba došla da - razmejravarazmjerava zemljište. Došljaci su za čas bili opkoljeni razjarenom masom i ubijeni. Nekoliko dana poslije žandri iz [[Lasinja|Lasinje]] i vojnici iz [[Petrinja|Petrinje]] uhapsili su više desetaka ljudi i žena. Pred [[Kraljevski sudbeni sto|Kraljevskim sudbenim stolom]] u [[Zagreb]]u izvedeno je 48 Sjeničaraca optuženih za ubojstva, zločin i pobunu. Osuđeno je 19 osoba, a od toga 11 na smrt. Buna u Sjeničaku je bila posljednja [[seljačka buna]] u Hrvatskoj u 19. stoljeću<ref>[[Stjepan Antoljak]]: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, Matica hrvatska Zagreb, 1956.</ref>.

Prva pismenost u Sjeničaku se stjecala u okviru parohijalne [[crkva|crkve]] [[Sveta Petka|Svete Petke]] koja je u selu postojala od [[1715.]] godine. Prvi učitelji su, prema pisanim podacima iz [[1781.]] godine, bili svećenici i đakoni. Prva javna škola najverovatnije je postojala od [[1834.]] godine i nalazila nese u blizini crkve u Lasinjskom Sjeničaku. Nova škola otvorena je [[1868.]] godine u Gornjem Sjeničaku u zaseoku Bijelići i u njoj se tada izučavao i [[njemački jezik]].