Kartaga: razlika između inačica

Prema tradiciji i legendi, grad je osnovan krajem [[9. stoljeće pr. Kr.|9. stoljeća pr.n Kr.e]] od strane kraljice Dido, poznate još kao Eliza ili Elizar, koja je zajedno sa sljedbenicima pobjegla iz Tira nakon ubojstva svoga muža kojeg je ubio njezin mlađi brat Pigmelion kako bi učvrstio svoju vlast.

Rimska vojska se [[149. g. pr. n. eKr.]] iskrcala u [[Afrika|Africi]] i opsjedala Kartagu. Kartažani su se zatvorili unutar svojih zidina i gotovo nadljudskom snagom, složno i hrabro branili grad dvije godine. Onda je rimski vojskovođa Scipion Mlađi (unuk Scipiona Starijeg) sprječio opskrbu grada hranom. Počeli su harati glad i bolesti. Na iscrpljeni narod u gradu počeo je opći juriš u proljeće [[146. g. pr. n. ereKr.]] kada su [[Rimljani]] provalili u grad preko zidina. Šest dana Kartažani su se borili za svaku ulicu, za svaku kuću. Unatoč tome, Rimljani su zauzeli grad i spalili ga. Navodno je grad gorio punih 17 dana i noći, pri čemu je izgorila i velika gradska knjižnica te su izgubljena brojna saznanja o Kartažanima tako da do danas o njima neznamo gotovo ništa, što su upravo Rimljani i željeli. Nakon sto se vatra ugasila Rimljani su grad razorili te su čak izrekli formule bogovima smrti i obasipali ga soli tako da tamo više nikada nitko ne bi mogao živjeti. Gradsko je stanovništvo palo sa 500 000 na samo 50 000. Pobjednici Rimljani opljačkali su Kartagu, a preživjelo i zarobljeno stanovništvo prodali u ropstvo.

Moderna arheološka iskopavanja mogla biti potvrditi Plutarhove tvrdnje. U jednom dječijem groblju zvanom Tofet otprilike 20000 urni su zakopane između 400. i 200 g. pr.n.e Kr., u praksi sve do ranih godina kršćanskog perioda. Urne su sadržavale spaljene kosti novorođenčadi i u nekim slučajevima čak kosti fetusa i dvogodišnje djece. Ovi ostaci se tumače kao dokazi da u slučaju nedonošća, roditelji bi žrtvovali svoje najmlađe dijete. Postoji jasna korelacija između učestalosti žrtava i dobrobiti grada. U lošim vremenima (rat, suša, glad) žrtve su bile češće, što ukazuje na povećane vapaje upućene bogovima. Žrtve su prinošene [[Moloh]]u, bogu Sunca i blagostanja.

Dok preživjeli punski tekstovi ne spominju žrtvovanja dali su dovoljno detaljan portret vrlo dobro organizirane kaste, hramova i svećenika koji obavljanju različite funkcije, za razne prigode. Kartaga je imala mnogo bogova. Vrhovni božanski par bio je božica Tanit i bog Ba`al Hamon. Tanit je bila i božica zaštitnica Kartage te se njezin simbol nalazi gotovo posvuda. Svećenici su bili potpuno obrijani za razliku od većine stanovništva. U prvim stoljećima grada obredna slavlja uključivala su ritmički ples, izveden iz Feničkefeničke tradicije.