Suverenitet: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje izmjene 1979160 što ju je unio/unijela M. Damir (Razgovor sa suradnikom:M. Damir)
m Uklanjanje izmjene 1979130 što ju je unio/unijela M. Damir (Razgovor sa suradnikom:M. Damir)
Redak 9:
'''Vanjski suverenitet''' označuje da je država nezavisna i ravnopravna sa ostalim zemljama. To znači da ne postoji viša vlast izvan granica države. Naime, u novije doba, organizacije poput [[Liga naroda|Lige naroda]] i [[UN]]-a dovode do relativiziranja i deapsolutizacije suverenosti. Kelsen kaže da unutarnji pravni poredak treba biti jednak međunarodnome poretku. Suprotno tome, doktirna o isključivoj mjerodavnosti kaže da je zabranjeno uplitanje jedne države ili međunarodnih organizacija u unutarnje poslove druge države.
 
Pojam '''suverenost''' prvi je spomenuo '''[[Jean Bodin]]''' u 16. st u svojem dijelu ''Šest knjiga o republici''. On naime govori o ovlastima vladara koje je on imao za ono vrijeme, a to su kovanje novca, ubiranje poreza, carina, zakonodavstvo i sudovanje, te takvu vlast naziva "summa potestas". Nakon njega također suverenost spominje [[Thomas Hobbes]] u svojoj teoriji "[[društevni ugovor|društvenog ugovora]]" prema kojoj je vladar suveren, a najbolje društveno uređenje je apsolutna monarhija. Jednom kada pojedinci "potpišu" ugovor odn. prenesu svoja prirodna prava na vladara ona su nepovrativa. Ova teza često je bila kritizirana kroz povijest. Detaljnije će suverenitet opisivati [[Grotius]], [[Vattel]] i [[Pufendorf]]. Naime mora se uzeti u obzir kada se javlja ideja suverenosti, to je su vremena građanskih ratova, dinastičkih borbi, sveopće nesigurnosti i stvaranja [[država-nacija]] odn. nacionalih država, 16. i 17. stoljeća. Jedan od prekretnih događaja bila je [[reformacija]] crkve 1517. godine koji je započeo [[Martin Luther]] u Njemačkoj, [[Jean Calvin]] u Švicarskoj i [[Jan Hus]] u Češkoj. Prema [[Max Weber]]uWeberu u reforamciji su počeci suvremenog kapitalizma. Važno obilježje reformacije je osvještavanje naroda o nacionalnom identitetu, te uvođenju narodnog jezika u crkve. Nadalje sve više dolazi do vjerskih sukoba u Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, a situacije su ekskalirale 1572. na [[Bartolomejska noć|Bartolomejsku noć]] u Parizu, kada je došlo do pokolja velikog broja protestanata. Nakon toga dolazi do poziva na vjersku snošljivost. Tada su za "okrugli stol" sjeli intelektualci onoga doba i stvorili ideju suverenosti. Naime, to je ideja u kojoj će svi politički subjekti biti podređeni jednome - državi, što je u prijevodu značilo da više crkva neće imati ulogu u političkom životu (prema Augsburškome miru 1555. - "cuius regio, eius religio", u prijevodu znači "čija zemlja, njegova i religija"). Naime, idejom suverenosti trebala se osigurati sigurnost i mir, kako izvana tako i iznutra države. Što treba dovesti do ideala prava "pravednosti i slobode".
 
== Povezani članci ==