Razlika između inačica stranice »Bela III.«

Obrisana 4 bajta ,  prije 12 godina
m
m
24. [[rujan|rujna]] [[1180.]] umro je bizantski car [[Manuel I. Komnen]], a nasljedio ga je 10-godišnji sin [[Aleksije II. Komnen]]. Namjesništvo je preuzela njegova majka Marija Antiohijska. Zbog jačanja oporbe potražila je pomoć svog rođaka i ustupila mu bizantsku Dalmaciju, Bosnu, Srijem i Hrvatsku južno od [[Krka|Krke]]. Saznavši za carevu smrt, kralj je bez otpora preuzeo vlast u svojoj baštini, a njegovu vlast priznao je i mletački [[Zadar]], te neki dalmatinski otoci.
 
Oslabljena [[Mletačka Republika]] je već [[1181.]] godine objavila rat kralju Beli. Mlečani su deset godina ratovali za Zadar, ali nisu ništa postigli, pa je dužd [[Henrik Dandolo]] sklopio primirje, koje se produljivalo, a bez da je sklopljen mir. [[1182.]] pritekao je Bela bizantskoj carici Mariji u pomoć. Sklopio je savez sa [[Srbi]]ma, koji su se osamostalili nakon smrti cara Manuela i napao Bizant. Kralj je zauzeo neke pogranične gradove, ali je ubrzo primio vijest da su i carica i njen sin mladi car Aleksije II. ubijeni. Kada je [[1185.]] godine na vlast došao bizantski car [[Izak II. Angel]] poboljšali su se odnosi između obje države. [[Car Izak II.]] se odrekao prava na Hrvatsku, Dalmaciju i Ugarsku, te se zaručio kraljevom kćerkom Margaretom, a Bela mu je predao u miraz osvojene gradove. Od tog trenutka hrvatsko - ugarski kraljevi su željeli zamjeniti Bizant, te uspostaviti svoju vlast na [[Balkan]]u. Zbog toga su se dotad dobri odnosi sa Srbima i [[Bugari]]ma pogoršali.
 
[[1194.]] godine predao je kralj Bela svom sinu Emeriku na upravu Hrvatsku i Dalmaciju, a tom je prigodom [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]] krunjem i za hrvatskog [[kralj]]a. O vladanju Emerikovom slabo se zna. Već nakon dvije godine odrekao se te dužnosti i vratio u Ugarsku.