Hrvatska pragmatička sankcija: razlika između inačica

[[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-hrvatski]] kralj [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo III.]] naime nije imao sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatski sabor prvi mu je izišao ususret i 9. ožujka 1712. na zasjedanju u [[Zagreb]]u donio zaključak ''da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.'' Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza [[Habsburgovci|Habsburgovaca]]. Karlo je tu sankciju odobrioprihvatio s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: ''Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice''.

Habsburgovci nikada službeno nisu priznali Hrvatsku pragmatičku sankciju. Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja Krune sv. Stjepana]]. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]] kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.