Grofovi Draškovići: razlika između inačica

 

U trima ispravama pisanima [[Glagoljica|glagoljicom]] iz [[1490]]. godine, koje se čuvaju u mađarskom državnom arhivu u [[Budimpešta|Budimpešti]], spominje se „35 plemenitih ljudi Draškovića“, među kojima je i [[Juraj Drašković]] (živio između 1450. i 1490. godine).

U jednom dokumentu iz [[1520]]. godine spominje se ime [[Bartol Drašković]] Kninjanin, što upućuje na to da je potonji imao posjede oko [[Knin]]a. Njega se zapravo smatra začetnikom velikaške loze te obitelji. U navedenom dokumentu iz 1520. godine on je spomenut kao kancelar (tajnik) Dore [[Frankopan]]. Drugi izvori spominju da je bio odgajatelj bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]].

 

 

== Uspon i širenje moći ==

 

Premda je obitelj u vrijeme turske prijetnje osiromašila, Bartol je, uz pomoć rodbinskih veza, uspio svojim sinovima Jurju, Gašparu i Ivanu omogučiti solidno obrazovanje, što je, uz ostalo, doprinjelo jačanju njihove moći i utjecaja. [[Juraj II. Drašković|Juraj]] je bio teolog, kardinal i [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] od [[1567]]. do [[1576]]. godine. [[Gašpar Drašković|Gašpar]] je od kralja [[Maksimilijan II.|Maksimilijana]] [[1567]]. godine dobio [[Barun|barunsku]] titulu, a dvije godine kasnije i dvorac [[Trakošćan]]. Treći Bartolov sin [[Ivan I. Drašković|Ivan (I.)]] poginuo je, prema povijesnim izvorima, prigodom junačke obrane [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] [[1566]]. Godine, boreći se uz bok [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog Sigetskog]].

Tijekom [[17. stoljeće|17. stoljeća]] Draškovići dosižu svoj zenit, osobito za vrijeme Ivana III. (živio 1603-1648.), kada su bili najjači i najbogatiji. [[Ivan III. Drašković]] jedini je Hrvat u povijesti koji je izabran za ugarskog [[Palatin|palatina]], najvišeg dvorskog dužnosnika i kraljevog zamjenika (1646-1648.); bio je na glasu kao sposoban vojskovođa, te nosio titulu ''Viteza „Zlatne ostruge“''. Za njihove zasluge Draškovićima je godine 1631. kralj [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand II.]] dodijelio naslov [[Grof|grofa]].

[[Datoteka:Ivan Draskovic.JPG|thumb|right|200px|Portret Ivana V. Draškovića u [[Trakošćan]]u]]

== Vojskovođe protiv navale Osmanlija ==

 

U razdoblju najžešćih turskih navala na ''ostatke ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog'', kao i nakon toga, Draškovići su intenzivno sudjelovali u obrani, ali i oslobađanju i povratku hrvatskih krajeva matici zemlji, iznjedrivši niz vrsnih vojskovođa.

Osim već navedenog Ivana III., istaknuo se, primjerice, njegov otac [[Ivan II. Drašković|Ivan II.]], koji je zajedno s tadašnjim banom [[Toma Erdödy|Tomom Bakačem Erdödyjem]], obranio [[Bitka kod Siska|Sisak]] od osmanlijske invazije [[1593]]. godine, da bi kasnije i sam postao hrvatskim banom (1596-1608).

 

 

== Predvodnici kulture i umjetnosti ==

 

Kao i svaka viđenija i obrazovana plemićka obitelj, Draškovići su posjedovali bogatu knjižnicu. Ali ne samo to, nego su neki njezini članovi i sami pisali knjige, a mnogi su bili mecene u hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Biskup Juraj II. je, na primjer, financirao tiskanje „Kronike“ Antuna Vramca godine 1578., a grof [[Janko Drašković]], poznati [[Ilirski pokret|Ilirac]], skoro sav je svoj imetak žrtvovao u političke, ali i kulturne svrhe. Smatran najobrazovanijim Hrvatom na kraju [[18. stoljeće|18.]] i na početku [[19. stoljeće|19. stoljeća]], potonji je godine [[1832]]. dao tiskati svoje najpoznatije djelo ''Disertaciju'', svojevrsni politički, gospodarski i kulturni program hrvatskog narodnog preporoda.

Značajna je povezanost obitelji Drašković s obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]], koja je [[1645]]. godine učvršćena brakom [[Nikola Zrinski|Nikole Zrinskog Čakovečkog]] s Marijom Euzebijom, kćeri grofa [[Gašpar II. Drašković|Gašpara II. Draškovića]]. Jedna od posljedica te veze je bila ta da je dio knjiga iz knjižnice Draškovića završio u čuvenoj Nikolinoj [[Bibliotheca Zriniana|Bibliotheci Zriniani]], koja se danas nalazi sačuvana u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici]] u Zagrebu.

Jedan dio knjiga koje su nekad posjedovali članovi obitelji Drašković, i to poglavito knjige starije od onih koje se nalaze u dvorcu [[Trakošćan]]u, čuva se u [[Hrvatski državni arhiv| Hrvatskom državnom arhivu]] u Zagrebu.