Mjesna skupina: razlika između inačica

U zviježđu [[Andromeda (zviježđe)|Andromede]] nalazi se [[spiralna galaksija]] [[Messier 31]] ([[Andromedina Galaksija]]) - najveća galaktika u Lokalnoj Grupi (slijedi je Mliječni Put) sa masom od oko 300 milijardi masi Sunca. Promjer joj je 200 000 s.g., a udaljena je oko 2 950 000 s.g., što je čini najdaljim objektom vidljivom golim okom. Mliječni Put i dvostruko veća Andromedina galaktika hrle jedno drugom u susret brzinom od 130 [[km/s]]. Prema računalnim simulacijama, sudar se očekuje za oko 3 milijarde godina, nakon čega će se ove dvije spiralne galaksijegalaktike stopiti u jednu veliku [[eliptična galaksija|eliptičnu]]. Dok stapanje završi, Sunce će već biti u fazi crvenog diva (vidi: [[Nastanak Sunčevog Sustava]]).

U najbližem susjedstvu naše galaksijegalaktike su [[patuljaste galaksije]] nepravilnog oblika: [[Mali Mageljanov oblak|Mali]] i [[Veliki Mageljanov oblak]], nazvani po [[Mageljan]]u, prvom europljanu koji ih je ugledao. Veliki Mageljanov oblak se nalazi u [[Dorado (zviježđe)|zviježđu Dorado]] i udaljen je oko 170 000 s.g., dok se Mali Mageljanov oblak, udaljen 210 000 s.g., nalazi u [[Tukan (zviježđe)|zviježđu Tukan]].

Ove dvije male nepravilne galaksijegalaktike prolaze kroz disk mliječnog puta svakih milijardu godina, pri čemu gube masu i energiju. Posljedica toga je da nam se spiralno približavaju. Sudar se očekuje za desetak milijardi godina. Između naše galaksijegalaktike i ovih satelita se proteže 200 000 ly dugi tok neutralnog vodika koji je posljedica plimnih međudjelovanja.

Sve do 1994. godine mislilo se da su Mageljanovi Oblaci nama najbliže galaksije. Tada je grupa znanstvenika ([[Rodrigo Ibata]], [[Gerard F. Gilmora]] i [[Michael J. Irwin]]) sasvim slučajno nabasala na galaksiju u Galaksiji. Na samo 80 000 s.g., sakriveni iza [[središte Mliječnog Puta|središta Galaksije]], nalaze se ostaci patuljaste galaksijegalaktike nazvane [[Strijelčev Patuljak]] (Sagittarius Dwarf) koja se u dalekoj prošlosti sudarila sa našom galaksijom. [[Plimne sile]] Mliječnog Puta rastočile su ovu patuljastu galaksiju, pa se danas može prepoznati samo njen kompaktni centar koji bi se, da nije tamo gdje je, vidio pod kutem od čak 20[[°]] (čak 40 puta šire od [[Promatranje Mjeseca|punog mjeseca]]). Duljina ostataka ove galaksijegalaktike iznosi, po najduljoj osi, čak 28 000 s.g., oko četvrtinu [[promjer]]a naše galaksijegalaktike Mliječnog Puta. Masa joj, međutim, iznosi samo tisućiti dio mase naše galaksije.

Ova mini-galaksija je već napravila oko 10 punih krugova oko naše galaksije, zbog čega bi već trebala biti potpuno asimilirana, što se očito nije dogodilo. Postojanje veće količine [[tamna tvar|tamne tvari]] koja bi jače vezivala mini-galaksiju bi moglo objasniti ovu činjenicu. Procjenjue se da će se zvijezde Strijelčevog Patuljka stopiti u Mliječni put kroz idućih 100 milijuna godina dok će njegove ostatke u obliku grupa [[zvijezda]] koje se kreću zajedno biti moguće prepoznati još najmanje milijardu godina. Čak se tvrdi da je [[galaktički halo|halo]] naše galaksijegalaktike nastao usljed niza ovakvih sudara sa mini-galaksijama, te da su mnogi [[kuglasti skupovi]] zapravo pridošlice iz drugih galaksija.

Već u kolovozu 1994, otkrivena je još jedna susjedna mini-galaksija nazvana [[Dwingeloo 1]]. Ova se galaktika skriva u galaktičkoj ravnini, u zviježđu [[Kasiopeja (zviježđe)|Kasiopeja]]. Da se slučajno nalazi na nekom drugom dijelu neba, bila bi među 10 najsvijetlijih galaktika na našem nebu. Dwingeloo 1 ima masu oko 3 puta manju od naše galaksije. Tijekom proučavanja ove novootkrivene galaksije, trećinu stupnja dalje uočena je još jedna, nazvana [[Dwingeloo 2]]. Masa ove galaksijegalaktike je procjenjena na polovicu mase njenog susjeda, a njen promjer jednak je polovici promjera galaksijegalaktike Dwingeloo 1. Obje galaksijegalaktike se nalaze na udaljenosti od oko 10 000 000 s.g.. Čini se da ne pripadaju Lokalnoj Grupi već su vezane uz susjednu grupu galaktika [[IC342]].

Jakim je teleskopom u njima moguće razlučiti pojedinačne zvijezde. Od godine 1923. znamo, zaslugom američkog astronoma [[Edwin Hubble|Edwina Hubblea]], da su neke od tih maglica udaljeni zvjezdani otoci, galaksijegalaktike sličnoj našoj.