Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću: razlika između inačica

[[Datoteka:Hrvatski skolski muzej zemljovid 3 300109.jpg|thumb|300px|Hrvatska i Bosanski pašaluk oko 1606.]]

{{hrvatska povijest}}

 

== Osmanlijska osvajanja i poraz na Mohačkom polju (1526.)==

Od [[1521.]] do [[1566.]] kad je vladao sultan [[Sulejman II.]] doživljavala su i Hrvatska i Ugarska najteže poraze u svojoj povijesti i redom gubile brojne gradove i pokrajine. Najprije je [[1521.]] pao [[Beograd]], tada ugarski grad, nazvan slikovito ''zlatnim ključem Ugarske'' a također i Hrvatske i Slavonije. Osmanlije zauzimaju [[Srijem]], a njihove snage iz Bosne nadiru u [[Dalmacija|Dalmaciju]] i osvajaju [[Knin]], [[Sinj]] i [[Skradin]].

 

 

== Nastavak stogodišnjeg rata - sigetska bitka (1566.)==

Habsburgovci su skupili veliku vojsku i 1537. nastojali osloboditi Slavoniju, ali je njihov vojskovođa Ivan Katzianer teško potučen kod Gorjana. Osmanlije nastavljaju prodore i do 1552. osvajaju Moslavinu, Viroviticu, Čazmu i dolaze do najzapadnije točke, do rijeke Česme. Tu se granica stabilizirala. Hrvati podizu za obranu utvrdu Sisak, a na moru se u Senju utvrđuju uskoci koji su napustili Klis.

 

 

== Novi osmanlijski napadaji i njihov slom kod Siska 1593.==

Bosanski sandžak-beg Ferhat paša počeo je s osvajanjem krajeva između [[Una|Une]] i [[Kupa|Kupe]] i u porječju rijeke Gline. Pobijedio je kod Budačkog 1575. pa 1577. zauzeo hrvatske gradove - utvrde: Kladušu, Ostrožac i [[Utvrda Zrin|Zrin]], a odmah zatim i [[Gvozdansko]]. To je upravo onaj prostor koji se najviše usjekao u središnju Hrvatsku u smjeru Karlovca koji je za obranu odmah zatim podignut . U hrvatskim rukama ostao je u pozadini jos samo [[Bihać]] s okolicom.

Ipak, od 1584. je i hrvatska vojska dobila nekoliko bitaka i najavila konac osmanlijske osvajačke plime. Kad je 1580. Bosna postala [[Bosanski pašaluk|pašalukom]], Osmanlije se nastoje prosiriti i dalje na hrvatsko tlo. To je pokusao islamizirani Hasan pasa Predojević koji je odlučio zauzeti Sisak - tada ''ključ Hrvatske''. Najprije je osvojio Bihać, a zatim podigao na Kupi novu utvrdu [[Petrinja|Petrinju]], da bi zaobišao Sisak. Ipak, nije uspio zauzeti Sisak ni 1592., ni 1593., nego je, naprotiv, doživio sa svojom velikom vojskom katastrofalan poraz na ušću Kupe u Savu, na ''sisačkom otoku''. Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske vojske i ''godina propasti'' za Turke - Osmanlije, poglavito Bošnjake, a najveći uspjeh hrvatskog bana [[Toma Erdödy|Tome Erdödyja]] koga je slavila čitava katolička Europa. Sisak je tada, (kao i 1991.), spasio srednju Hrvatsku, poglavito Zagreb od osvajanja i presijecanja njena teritorija.

 

== Smaknuće Zrinskih i Frankopana 1671.==

Poslije turskog poraza pod Siskom nastavljen je dugogodišnji rat između Habsburgovaca i Osmanlija u kome su djelatno sudjelovali i Hrvati pod svojim banovima. Prvi put su kršćanske snage održale ravnotežu, izborile nekoliko pobjeda, a mirom 1606. Hrvatskoj su vraćeni [[Čazma]], Petrinja i [[Moslavina]]. Počelo je povlačenje Bošnjaka i regresija osmanlijskih napadaja. Bio je to, ujedno, znak Vlasima, koji su dotada masovno sudjelovali u njihovim pohodima, da napuste stranu koja je počela gubiti i počnu masovnije seliti na kršćansku, habsburšku stranu, na hrvatski povijesni prostor.

Zatišje na istočnoj granici iskoristili su Habsburgovci za ratove u Europi gdje su morali sudjelovati hrvatski plemići, vojnici i krajišnici, npr. u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]] od 1618. do 1648. godine. Tu su se istaknuli posebice braća Zrinski, tada najmoćniji hrvatski velikaši i hrvatski banovi. Oni su, kao i čitava Hrvatska, zahtijevali ofenzivu na istoku i vraćanje jos uvijek okupiranih hrvatskih prostora, npr. Bosne, poglavito poslije poraza Turaka kod Sv. Gotharda 1664. Tada su Habsburgovci, kao pobjednici, sklopili nepovoljan mir s Osmanlijskim Carstvom. Budući je [[Vašvarski mir]] potpisan bez znanja i sudjelovanja Hrvata bio je to povod braći Zrinskima da se povezu s ugarskim velikašima i pruže otpor nezakonitim i centralističkim postupcima Habsburgovaca. Zato su zatražili pomoć od Francuske, Poljske, Venecije, Turske, ali su bili iznevjereni, proglašeni uskoro i zavjerenicima a 1671. su ban [[Petar Zrinski]] i knez [[Fran Krsto Frankopan]], koji su na vladarevu riječ dosli u Beč, smaknuti u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]] kao veleizdajnici, a njihova golema imanja su opljačkana i zaplijenjena. Bio je to slom glasovitih hrvatskih magnata, ujedno i kraj njihova roda.

 

==''Croatia rediviva'' i [[mir u Srijemskim Karlovcima]] 1699. ==

Osmanlije su posljednji put 1683. skupile golemu vojsku i opkolile Beč, ali su ga ovaj put spasili Poljaci . Turska vojska se povlačila u neredu, a za njom su nastupili Austrijanci, Mađari, Hrvati i drugi. Počeo je veliki rat za oslobođenje u kojem je sudjelovao čitav hrvatski narod, pa je u idućih 15 godina oslobođena čitava Slavonija, Banovina, Lika, Gacka i Krbava. Pojedini su vojskovođe izveli prodore do Sarajeva u Bosni, te čak do Skopja, ali su se morali povući zbog francuskih napadaja na habsburške posjede u Njemačkoj.

Unutar bivših osmanlijskih posjeda buknuli su ustanci pokorenih naroda, brojnih hajdučkih družina, a izvana je napredovala hrvatska i carska vojska. U tim borbama istaknuli su se u Slavoniji franjevac [[Luka Ibrišimović]] i u Lici svećenik [[Marko Mesić]]. Oni su vodili ne samo ustanak, nego okupljali i naseljavali narod na oslobođena područja. Prema prvom povoljnom, zapravo pobjedničkom, miru u Srijemskim Karlovcima 1699. oslobođena je čitava Ugarska. Hrvatska vojska je vratila okupirani dio Slavonije i Srijema, kao i prije spomenuti banovinsko-lički prostor. Hrvatska, koja je osmanlijskim osvajanjima privremeno izgubila četiri petine svoga povijesnog teritorija povećala se tada za vise nego dvostruko i imala oko 40.000 km2. Istodobno su brojni muslimani i islamizirani katolici kao i pravoslavni Vlasi optirali u Bosnu i Hercegovinu, a otud je više desetaka tisuća katolika-Hrvata, tzv. [[Šokci|Šokaca]] prešlo Savu i naselilo se u Slavoniji i Podunavlju.